Aktuelizirano je nekoliko inicijativa i konkretnih postupaka koji bi trebali dovesti do promjena u pravosuđu Bosne i Hercegovine, te se čini da je naša zemlja pred prekretnicom kada je ta oblast u pitanju.
Finaliziran je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, usvojena je Revidirana strategija za procesuiranje ratnih zločina, izvještajima Reinharda Piebea i Joanne Korner su izdvojeni ključni problemi sa kojima se pravosuđe suočava, a jedino što je preostalo jeste politička volja da se sve preporuke implementiraju.
O postojanju te volje, te o svim obavezama institucija BiH na reformiranju pravosudnog sistema smo razgovarali sa Nezirom Pivićem, zamjenikom ministra pravde BiH.
Pripremljen je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u. Kakve suštinske promjene to zakonsko rješenje donosi i može li rezultirati značajnijim unapređenjem rada pravosuđa u BiH?
– Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u se nalazi u fazi javnih konsultacija, a sačinjen je na osnovu Izvještaja stručnjaka o pitanjima vladavine prava u BiH Reinharda Priebea. Ono što je ključno u ovom Nacrtu zakona je da adresira pitanje integriteta nosilaca pravosudnih funkcija. Naravno da je potrebna jedna sveobuhvatna izmjena regulatornog okvira VSTV-a, ali to je težak i dugotrajan posao, kojem je Ministarstvo pravde BiH pristupilo tek početkom ove godine kroz radnu grupu koja radi na pripremi novog Zakona o VSTV-u. Međutim, proces izrade novog zakona kojim bi se adresirala sva sporna pitanja već dugo traje, a BiH je potrebno hitno rješavanje ključnih pitanja navedenih u Priebeovom izvještaju jer rješavanje tih pitanja je jedno od prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije za BiH. Ono što je ključno za taj Nacrt zakona o izmjenama i dopunama je da će znatno doprinijeti transparentnosti u radu pravosuđa, većoj odgovornosti, i da će na taj način vratiti povjerenje građana u pravosuđe.
Prepoznajete li političku volju da se ovaj prijedlog usvoji u Parlamentarnoj skupštini BiH?
– Političke volje bi trebalo biti s obzirom na to da se svi zalažemo za napredak BiH ka Evropskoj uniji. Ovo je prilika da kroz jačanje odgovornosti i transparetnosti u radu pravosuđa vratitimo institucije u funkciju građana ove države. Već sam istakao da je usvajanje ovog Nacrta zakona o izmjenama i dopunama jedan o prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, pa ne želim vjerovati da se neki političari samo deklarativno zalažu za evropske vrijednosti.
Tim je Nacrtom predviđeno i usvajanje novog Zakona o VSTV-u, usklađenog sa standardima EU-a, u roku od jedne godine od eventuanog usvajanja pripremljenog zakonskog rješenja. Šta je do sada bila prepreka da Radna grupa pri Ministarstvu pravde BiH pripremi taj prijedlog i koje su najnužnije izmjene koje bi on trebao podrazumijevati?
– Od momenta uključivanja u proces Strukturalnog dijaloga o pravosuđu između BiH i Evropske unije sam se zalagao da se uporedo sa Zakonom o sudovima radi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u. U međuvremenu je nekoliko eksperata koje je angažirala Evropska unija sa različitih aspekata analizirao rad VSTV-a i pravosuđa u cjelini, i utvrđeni su određeni standardi koji trebaju biti sastavni dio normativnog uređenja VSTV-a. Radna grupa Ministarstva pravde BiH tada nije mogla početi sa radom s obzirom na to da iz entiteta RS nije bilo volje za imenovanjem njihovih predstavnika u Radnu grupu, i to je trajalo godinu ili dvije. Generalno, ono što Nacrt zakona treba da ima su prvenstveno odredbe koje će spriječiti rizik bilo kakve politizacije pravosuđa, kako prilikom imenovanja, tako i prilikom napredovanja i drugih postupaka koji se vode od strane VSTV-a i pravosuđa u cjelini. Potrebno je da nosioci praovsuđa svoj posao obavljaju odgovorno, jer s obzirom na funkciju koju imaju oni trebaju biti dobar primjer integriteta i etičkog ponašanja i primjenjivanja najviših standarda.
Je li slučajnost to što najveći otpor izmjenama Zakona o VSTV-u pružaju političke strukture koje se istovremeno optužuju za kontrolu nad pravosuđem?
– Na neki način sam već odgovorio na ovo pitanje. Naime, Nacrt zakona se nalazi u zakonodavnoj proceduri unutar Ministarstva pravde BiH. Bit ćemo svjedoci kada taj Nacrt bude u zakonodavnoj proceduri u Vijeću ministara BiH i Parlamentarnoj skupštini. Sve političke strukture će biti suočene sa ovim Nacrtom u tim fazama, mislim da će biti zanimljivo pratiti njihovu percepciju izmjena i dopuna, a samim tim i onoga što predstavlja evropski standard, a što bi trebalo biti u funkciji građana ove zemlje.
Jeste li Vi lično zadovoljni radom Tužilaštva BiH? Prepoznajete li pristrasnost u njihovom djelovanju?
– Imao sa priliku blisko sarađivati sa Tužilaštvom BiH u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma prilikom delistiranja BiH sa sive liste FATF-a. Tada su zaista iskazali razumijevanje i volju za provedbom standarda u toj oblasti. Ja vjerujem da će i u svim ostalim oblastima Tužilaštvo imati identične standarde, te da će voditi računa o garanciji principa nezavisnosti, nepristrasnosti, objektivnosti, jednakog tretmana i nediskriminacije, kao i da se ulaže sve kapacitete kako bi ostvarilo svoju funkciju u postizanju pravne sigurnosti i zadržalo povjerenje građana.
Kako komentirate posljednji izvještaj sutkinje Joanne Korner?
– Nadam se da će Izvještaj Joanne Korner Tužilaštvo BiH pažljivo razmotriti i da će na odgovarajući način adresirati ono što je izdato kao preporuka. Dinamika rješavanja predmeta ratnih zločina je jako bitna, ali ne u formalnom smislu kroz broj rješenih predmeta, nego u suštinskom smislu, a to je ostvarivanje cilja pravde prije svega za žrtve počinjenih ratnih zločina, ali i za društvo u cjelini.
Ti bi se nedostaci trebali ispraviti i primjenom Revidirane strategije za procesuiranje ratnih zločina. Vjerujete li da će Tužilaštvo BiH odgovoriti zadatku, te da će, za početak, pripremiti sveobuhvatnu informaciju o sudbini predmeta i lica sa A-liste?
– Da, naravno, to je obaveza iz Aneksa B revidirane Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Pored toga Tužilaštvo BiH, kao i sva ostala tužilaštva, obavezni su da prioritetno rješavaju najsloženije predmete ratnih zločina sa naglaskom na predmete sa ranijom standardnom oznakom A i o tome su dužni da izvještavaju Nadzorno tijelo svaka tri mjeseca. Aneksom B je predviđeno i donošenje niza smjernica i upustava u vezi s postupanjem tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina, što će doprinijeti većoj ažurnosti i predanosti u rješavanju tih predmeta.
Revidiranom strategijom je predviđeno unapređenje saradnje sa susjednim zemljama. Koliko bi njena primjena u praksi zaista mogla rezultirati napretkom u toj saradnji, te da li uloga međunarodne zajednice u Nadzornom tijelu može doprinijeti u kontekstu stvaranja pritiska, prije svega na Srbiju, da sarađuje u tom procesu?
– U posljednjih nekoliko mjeseci je bilo mnogo govora o univerzaloj jurisdikciji i problemima koje zloupotreba iste od strane srbijanskog pravosuđa stvara u regionalnoj saradnji i po tom pitanju se mora nešto promijeniti. Srbija sa univerzalnom jurisdikcijom, a što je nažalost dosadašnja praksa pokazala, želi ispuniti najvećim dijelom političke ciljeve, a to je izjednačavanje uloga u ratu u BiH, a na uštrb ostvarivanja principa pravde. Imajući ovo u vidu treba insistirati na izmjeni pravnog osnova po kojem se ostvaruje saradnja sa Srbijom.
