Cjelodnevna iscrpljivanja i besmislena kruženja oko modela, za koje se zna da neće izroditi kompromis kod onih koji očigledno ne žele da se dogovore, doživjela su svoj očekivani debakl.
Iako je bio najavljen ko zna koji po redu krug novih pregovora sa već poznatim tandemom iz SAD i EU – Matthewom Palmerom i Angelinom Eichhorst – on je iznenada otkazan.
U zajedničkom saopćenju Ambasade SAD i Delegacije EU u BiH rečeno je da je i njima postalo jasno da ovako više ne može i da dogovora neće biti. Razlog je prost – nema volje da se dogovori.
Poznato je da Dragan Čović traži ‘legitimno predstavljanje’ i garancije da će on pobijediti na izborima, u čemu ga podržava Milorad Dodik, dok Bakir Izetbegović to nije htio potpisati dok ne dobije podršku opozicije, koja opet (opravdano) ne želi ništa podržati jer ne zna šta je Izetbegović uopće obećao Čoviću.
Pored toga, međunarodna zajednica konačno je uvažila i razlog na kojem insistiraju uglavnom opozicione stranke – besmisleno je pričati o Izbornom zakonu u trenutku kada Milorad Dodik ruši sve ono što simbolizira državu BiH.
I ok, i ova tura je propala. Šta sad?
Kako će se situacija dalje odvijati nikome nije poznato.
Iako je bilo jasno da su predstavnici međunarodne zajednice nakrivo postavili početak pregovora, svima je također kristalno jasno da bez njihove medijacije teško da će uopće doći do konačnog dogovora i konsenzusa.
Ipak, stranke bi nekoliko stvari mogle uraditi. Naime, navodno su se svi složili kako izborni proces treba biti transparentniji, pošteniji, sa smanjenim rizikom od pljačke.
Ako postoji široka saglasnost, prepreke da se usvoje tzv. tehničke izmjene Izbornog zakona faktički ne postoje. To bi značilo da se izbori odvijaju po trenutnom zakonu, samo bi bilo pošteniji.
Ali, i to je teško očekivati. Ukoliko se zaista stvari ne budu pomjerala s mrtve tačke, mogla bi se ostvariti tiha prijetnja HDZ-a BiH o bojkotu izbora, ali i Dodikova najava o blokadi izbornog procesa, bar u RS.U tom slučaju, pritisak bi opet bio na probosanskim strankama koje bi uprkos tome morale i trebale osigurati da se izborni proces ne zaustavlja i ne izbacuje iz četverogodišnjeg ciklusa, kao što je to slučaj bio u Mostaru.
Izvor: raport.ba
