Akademik Slavo Kukić, ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Mostaru, u razgovoru za Radiosarajevo.ba kaže kako uopće nije upitno da li s korona krizom dolazi i nova ekonomska kriza, te navedenu krizu sagledava u bosanskohercegovačkom kontekstu.
Nisu, veli Kukić, inače član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) rijetki oni koji tvrde “kako je čitava ova priča s koronom i proizvedena i kontrolirana od multinacionalnih kompanija“, onih u sferi farmaceutske industrije, prije svega, kako bi “osigurali kontinuitet u planiranoj stopi profita na svoj kapital”.
“Nisu rijetki, potom, ni oni koji i najavljenu ekonomsku krizu promatraju kao igru krupnog svjetskog kapitala. Bilo kako bilo, apostrofirane teze nije uputno ignorirati. Zapadne li svijet u novu ekonomsku krizu, a po svemu sudeći hoće, biti će to druga velika svjetska ekonomska kriza u samo 12 godina. Slučajno ili ne, radi se o cikličnim krizama koje su svijet kapitala počele puno učestalije napadati nego u svoj dosadašnjoj historiji kapitalizma. I sve više mi se čini kako Marxova teorija cikličnih kriza kapitalizma, koje su sve učestalije i sve zaoštrenije, zapravo znači i posljednje hroptaje sistema koji čovječanstvo drži u nemilosrdnijem statusu ropstva od svih sistema koji su mu prethodili“, ističe akademik Kukić.
Šta ovakva globalna kriza može značiti za jednu malu Bosnu i Hercegovinu?
“E sad, kako se u čitavoj toj priči postaviti kako bi se u vlastitoj kući, u vlastitoj državi, spašavalo ono što se spasiti dade? Kako bi se spriječio bankrot gospodarstva, gubitak radnih mjesta, dodatno siromaštvo? Vidim, entitetske vlade usvajaju pakete nekih mjera. Jesu li, međutim, one i dovoljne? Mislim da nisu. I mislim da su u čitavu tu priču morali snažnije uključiti poslovni sektor, čuti njegovo razmišljanje, nešto od njegovih prijedloga i najozbiljnije razmotriti itd. Ono, recimo, što ovih dana radi Hrvatska moglo bi biti smjer kojeg treba slijediti”, poručuje Kukić.
Ono što ga dodatno zabrinjava jeste upravo taj specifičan bosanskohercegovački kontekst, činjenica da smo mi u krizi i bez koronavirusa.
“Nažalost, ovdje ni to ne može proći bez prepucavanja etnonacionalističkih oligarhija, iako se time može čitava priča samo dodatno zaoštriti, nikako i učiniti ono što postojeće stanje stvari može eventualno, pa koliko-toliko, relaksirati. Ali, i to je dio naše muke. I nitko od nas zbog toga nije nevin jer, u konačnici, uporno aplaudiramo onima kojima su važni pripadnici plemena, a ne i čovjek i njegovo pravo na život. Ali, i to je dio naše muke”, zaključuje akademik Kukić.
