Potpredsjednik VTK BiH Bruno Bojić gostovao je u Danu uživo gdje je govorio o uvozu i izvozu, aferi Agrokor i drugim ekonomskim pokazateljima na nivou BiH.
Bosna i Hercegovina je u prva tri mjeseca ove godine ukupno izvezla robe u vrijednosti 2, 5 milijarde maraka, dok je u isto vrijeme uvezla više od 4 milijarde. Podaci dovoljno govore.
U Hrvatsku smo, naprimjer, izvezli 300 miliona, a uvezli 630 miliona maraka.
“Teško je iz analize jednog kvartala reći da je pozitivno kretanje kada se uzme u obzri kompletna situacija u BiH, poslovni i politički ambijent. Nažalost, mi sa zemljama regiona imamo deficit i to jako izražen osim sa Crnom Gorom gdje imamo suficit u vanjsko-trgovinskoj razmjeni. Naš najveći trgovinski partner je Hrvatska, kao i Srbija”, kazao je Bruno Bojić za N1.
Potpredsjednik VTK-a je istakao da se mora dosta toga uraditi na nivou BiH kako bi se uskladili propisi osmišljeni reformskom agendom.
“Mi smo mnogo toga uradili da usaglasimo naše certifikate i laboratorijske nalaze, ali EU i CEFTA dozvoljavaju svoje prozivode sezonski u onoj mjeri u kojoj proizvedu. Reformska agenda je dobro smišljen projekt da se sve usaglasi. Međutim, mi moramo harmonizirati tokove na svim razinama u BiH. Vi kroz ovakav košmar imate mogućnost da se rađa sporost administracija kao i siva ekonomija. Moramo dosta toga uraditi da definišemo poslovni okvir i ambijent”.
Bojić je kazao da BiH hitno treba zakonodavni okvir.
“Ono što je hitno trebamo napraviti zakonodavni okvir, kao jednu vrstu lex specialis. Pod hitno moramo nešto napraviti kako bismo zaštititli naše dobavljače. Oko 130 miliona maraka bio je dug Konzuma. Mi smo sudjelovali u mnogim projektima kod donošenja zakonske legislative i možemo reći da smo dosta toga uradili.
Postoji spremnost vlade i sutra ću na sastanku kojeg imam razgovarati sa gospodinom Bevandom i gospodinom Šarovićem”.
Također, dodao je da BiH zaobilaze investicije zbog političkog ambijenta.
“Investicije nas zaobilaze zbog političkog ambijenta i svi iz regiona i evropske i svjetske zajednice pričaju kako ne primjenjujemo ono što bismo trebali. Kasnimo sa svime, kao da to neko drugi treba uraditi za nas”.
