– Nije njima problem to što Milorad Dodik odlikuje ordenom Vladimira Putina i naziva ga “osloncem RS-a”; to što se delegacija NSRS na čelu sa Stevandićem dočekuje aplauzom u ruskoj Dumi; to šte se Dragan Čović sastaje sa Lavrovim; to što ruski Noćni vukovi paradiraju u proslavi neustavnog 9. januara; to što Orban, kao premijer jedne članice EU javno kaže da ne zna kako da se integrira dva miliona muslimana iz BiH; to što Čović kaže da je nažalost to što ima malo ruskog utjecaja u BiH; to što su kadrovi i SNSD-a i HDZ-a na američkoj crnoj listi sada izabrani u rukovodstvo oba doma državnog parlamenta;

To što lica sa fotografije u zagrljaju presuđenog ratnog zločinca vode državu; to što NSRS donosi neustavne zakone; to što se vrši sistemska segregacija po pitanju bosanskoj jezika u entitetu RS i kantonima u kojima vlast drži HDZ; to što se dio državnog suvereniteta želi predati zvaničnom Beogradu i Zagrebu; to što se negira zločin genocida u Srebrenici; to što se vodi separatistička politika; to što se druga država javno hvali kako je uspjela pridobiti Schmidta da donese izmjene izbornog zakona koje vode u još veće etničke podjele u zemlji; to što Neum postaje mjesto aparthejda u kojem se opstruira izgradnja džamije; to što progon imama iz Kozarca ima odrednice vjerske segregacije i tako dalje.

Oni su svi zabrinuti zbog svega navedenog, ali im je u redu da ti isti sljedbenici takve politike i dalje donose sve ključne odluke unutar institucija u Bosni i Hercegovini.

S druge strane, problem je da svi oni koji dolaze iz reda bošnjačkog naroda, budu donosioci odluka. Oni ne treba da donose odluke, oni treba samo da “sliježu ramenima”. Što bi rekao Christian Schmidt u svojoj nedavnoj izjavi, citiram: “Bošnjaci ovdje žive i trebaju živjeti”.

Znači, Bošnjacima treba još i naglasiti i dati pravo i da žive na svojoj zemlji i u svojoj državi?! Još bi da imaju pravo da donose odluke? “Nema šanse”, što bi kazao Johan Sattler”, poručio je Đonlagić putem Twittera.

Izvor: faktor.ba