Potražnja za proizvodima namjenske industrije, usljed globalnih kretanja, posljednjih desetak godina u stalnom je usponu. Dio tog kolača i bh. firme uzele su za sebe.
Ekspanzija namjenske industrije u FBiH i činjenica da ona predstavlja jednu od najsvjetlijih tačaka bh. privrede i ekonomije, teme su u fokusu domaće i regionalne javnosti – stručne, ekonomske, ali i političke. Najnovije procjene kažu da promet firmi koje posluju u ovoj industrijskoj grani iznosi između 300 i 350 miliona KM.
Jedna od njih je i Tvornica mašina i hidraulike BNT – TMiH u Novom Travniku. Samo tri godine ranije, prijeratni gigant bio je skoro pred gašenjem i suočen sa brojnim problemima. Od 2000. do 2015. godine, BNT je napravio 77 miliona gubitka, odnosno oko pet miliona KM gubitka na godišnjem nivou.
No, danas je slika potpuno drugačija. Protekle dvije godine firma posluje pozitivno i bez gubitaka, a samo u 2017. ostvarila je prihod od 12,5 miliona KM. Trenutno zapošljava 290 radnika i svoje obaveze isplaćuje redovno. Zaostale plate su isplaćene. U stvarno stanje ekipa Vijesti.ba se uvjerila tokom posjete kompaniji.
“Nikad nisam apsolutno zadovoljan, jer uvijek može bolje. No, u odnosu na stanje u kojem je BNT bio prije tri godine, danas je situacija više nego dobra”, kaže u razgovoru za Vijesti.ba Adis Ikanović, koji je na čelu ove firme protekle dvije godine.
Sa njegovim mišljenjem saglasan je i predsjednik Sindikata Ismet Ramulj.
“Posljednje dvije godine situacija u BNT-u je dobra i povoljni su uslovi za rad. Zaposleno je novih 40 radnika. Imamo redovne plate, tople obroke, socijalno i zdravstveno osiguranje. Staž je uvezan. Kao predsjednik SIndikata, zadovoljan sam stanjem i mislim da je to slučaj i sa svim radnicima”, kaže Ramulj.
Jedina dugovanja koja BNT trenutno ima proizlaze iz 2000-ih godina. Riječ je o tužbama radnika po osnovu razlika između tadašnjeg kolektivnog ugovora i novca koji im je tada isplaćen. To su dugovanja od oko pet miliona KM, a iz pomenutog perioda datira i dug prema Poreznoj upravi za neuplaćene doprinose.
Vladini namjenski grantovi dobro plasirani
Osim svjetskog trenda potražnje za proizvodima namjenske industrije, poslovnom preporodu BNT-a, kako pojašnjava prvi čovjek firme, doprinio je poboljšan i odgovorniji način upravljanja ovom industrijskom granom u proteklom periodu, što ranije nije bio slučaj, jer se u namjensku industriju nije ulagalo 20 godina. Danas se kadar podmlađuje i šansu dobijaju kvalifikovani ljudi.
Vjetar u leđa bili su i grantovi koje je Vlada FBiH, kao većinski vlasnik ovog preduzeća, plasirala protekle dvije godine.
“Grantovi koje je dao aktuelni saziv Vlade bili su namjenski. Dakle, fabrike namjenske industrije nisu mogle trošiti novac kako je ko htio, nego su sredstva utrošena na razvoj, prije svega, mašinskog parka, odnosno ostvarivanje proizvodnje. To ranije nije bila praksa, jer ste mogli dobiti milion KM i podijeliti plate, potrošiti novac i da opet nemate ništa. Upravo zbog činjenice da su grantovi namjenski, oni su dobro plasirani”, pojašnjava Ikanović.
Zadovoljan je, kako kaže, odličnom saradnjom koju firma na čijem je čelu ostvaruje sa federalnom Vladom. Na pitanje da li je tokom rada suočen sa bilo kakvom vrstom pritiska premijera Fadila Novalića, resornog ministra Nermina Džindića ili nekog drugog predstavnika vlasti, Ikanović kategorično odgovara:
“Ne. Definitivno ne”.
“Nije mi jasno zašto je uvriježeno mišljenje da se to radi. To su špekulacije. Jedini ‘pritisak’ koji postoji jeste da se radi po zakonu i da se posluje pozitivno”, potcrtava direktor BNT-a.
Samohodna haubica – projekat u razvoju
Od širokog dijapazona proizvoda, pažnju javnosti u proteklom periodu BNT najviše je privukao razvojem prototipa samohodne haubice kalibra 155 milimetara, prvog modernog artiljerijskog oružja proizvedenog poslije rata u našoj državi.
“Razvoj ide u dobrom smjeru. Prototip je u principu završen, ali očekuju ga mnoga testiranja, popravke i prepravke, što je potpuno razumljivo u jednom ovakvom projektu. Rokovi koji su se pojavili u javnosti su pomalo smiješni, jer se radi o izuzetno komplikovanom projektu. Stoga brzina u tom procesu nema smisla”, pojašnjava Ikanović, dodajući da Srbija pravi sličnu haubicu još od 1989. godine, ali da taj projekat još nije završen i nije u rangu sa drugim međunarodnim proizvođačima ovog naoružanja.
Inače, zbog asortimana proizvoda koji spadaju u vojni program, BNT nema konkurenciju među domaćim proizvođačima. Ova firma proizvodi minobacače 60, 81, 82 i 120 mm, top‑haubica 152 i 155 mm, raketne samohodne višecijevne sisteme 128 i 262 mm, ručne bacače 44 mm M57 i M80, bestrzajne topove 82 mm M60 i M84, tenkovske topove 100 mm za T-55 i 125 mm za M84, protutenkovski top 100 mm, brdski top 76 mm, haubice 105 i 122 mm, top 130 mm, avionski top 23 mm i top obalske namjene 100 mm.
“Mi smo bili jedini koji smo ovo pravili u Jugoslaviji, a ni danas nemamo konkurenciju među bh. firmama koje posluju u namjenskoj industriji. Imamo odličnu saradnju sa dvjema domaćim firmama, a to su Pretis i Zrak, jer su oni naši poddobavljači”, kaže Ikanović, te dodaje da saradnja postoji i sa Oružanim snagama BiH u kontekstu remonta i popravki njihovog postojećeg naoružanja.
U odnosu na regionalni proizvodni program, onaj iz BiH, ocjenjuje, najjači je i kvalitetom najbolji.
“Još uvijek smo lideri na tržištu. Recimo, minobacači se u BNT-u prave već 50 godina, a nikada nismo imali reklamaciju. Sigurno je da prednjačimo kvalitetom, a kada je u pitanju konkurentnost, ako nemamo primat, onda smo u rangu sa Srbijom”, kaže Ikanović, podsjećajući da je u drugim državama bivše Jugoslavije namjenska industrija uglavnom propala.
Kontrolisano tržište naoružanja
BNT plasira svoje proizvode isključivo u inostranstvo, pretežno na tržišta istočno do BiH – Bliski istok, Srbija, Bugarska, a posluje, između ostalog, i sa američkim firmama.
“To nije zadnji krik tehnike i kupci su uglavnom države koje imaju manje novca, pa se orijentišemo prema, uslovno rečeno, siromašnijim državama. Potražnja uvijek postoji, ali nismo jedini na svijetu koji to proizvode. Konkurencija je velika, a u konačnici odlučuje kupac”, naglašava on.
Kada je u pitanju zakonska regulativa, namjenska industrija suočena je sa poznatom bh. administrativnom boljkom – sporost u dobijanju dozvola za izvoz.
To je ono što nas koči. Često možemo brže proizvesti, nego što možemo dobiti dozvolu za izvoz. Nerijetko se traže i vrše dodatne provjere, ponekad na osnovu smiješnih razloga, ali to je ono što trenutno imamo na sceni”, navodi prvi čovjek BNT-a.
Za izdavanje dozvola i zakonitost poslovanja nadležne su brojne institucije na federalnom i državnom nivou, počev od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje izdaje dozvole kako za uvoz, tako i za izvoz oružja i dijelova oružja, preko Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH, Ministarstva sigurnosti BiH i Ministarstva odbrane BiH, koji provjeravaju krajnjeg kupca na osnovu zahtjeva domaćih firmi koje posluju u namjenskoj industriji.
Ikanović u razgovoru za Vijesti.ba pojašnjava kako ne postoji mogućnost da BNT napravi određeni proizvod, ali da ga ne plasira na tržište, čime je ujedno demantovao tvrdnje o skladištenju naoružanja. U šaljivom tonu dodaje: “Niko ne kupuje haubicu da bi je imao ispred kuće”.
“To je nemoguće, jer naša zakonska regulativa to ne dozvoljava. Prema zakonu, mi ne smijemo proizvoditi ništa za šta nemamo ugovor. Dakle, u proizvodnju krećemo tek nakon potpisanog ugovora sa kupcem”, jasan je on.
U konačnici, proizvodnja u BNT-u na godišnjem nivou kontroliše se pet puta.
“Dva puta godišnje imamo redovne državne kontrole, kao i dvije federalne. Osim toga, jednom godišnje imamo kontrolu EUFOR-a. Nemoguće je da proizvedeno oružje prodajemo negdje ‘ispod žita’. Takve tvrdnje su neozbiljne”, kaže Ikanović.
Osvrćući se na medijske navode da su se proizvodi BNT-a našli na nekontrolisanim tržištima, poput ISIL-a, on pojašnjava da BiH i domaće firme ne snose odgovornost za to. Krajnji kupac odgovoran je i za dalju sudbinu naoružanja koju je kupio u BiH.
“Važno je napomenuti da je nemoguće da bilo koja fabrika namjenske industrije izveze nešto na neko nekontrolisano tržište. No, šta naši krajnji korisnici rade sa oružjem i drugim materijalima, nešto je što ne možemo kontrolisati, niti smo ovlašteni za to”, precizira direktor BNT-a.
Cilj – razvoj proizvoda i nova tržišta
Govoreći o budućnosti BNT-a, Ikanović ističe da je fokus na razvoju proizvoda i osvajanju novih tržišta. On pojašnjava da je proizvodnja firme trenutno na deset posto u odnosu na prijeratni period, ali da razloga za optimizam ima.
“Oružje koje je BNT proizvodio, kupovale su države Pokreta nesvrstanih i to oružje još imaju u svom arsenalu. One su i dalje zainteresovane za kupovinu. Posjećuju nas potencijalni kupci, postoje i raspisani tenderi, kao i date ponude. No, kupovina oružja traje mnogo duže nego što se obično misli. Recimo, u pojedinim zemljama, tenderske procedure traju više od godinu, tako da dobijanje velikog posla često može trajati godinama”, zaključuje Ikanović u razgovoru za naš portal.
biznis.ba
