Kada Elvedin Begić, predsjednik NSBiH, bude pisao dnevnik o svom četverogodišnjem mandatu ostat će upisano da smo igrali na Svjetskom prvenstvu, potom u ciklusu za EP izborili baraž, da je kadetska reprezentacija BiH bila sudionik Evropskog prvenstva, da smo otvorili sportski centar u Zenici… Od „ružnog pačeta“ NSBiH je postao „mezimac“ autoriteta u Nyonu i Ženevi…
Ipak, daleko smo od ozbiljnog saveza. Dok se po kantonima vode žestoke borbe za prevlast i povratak pojedinih kopromitiranih „sportskih radnika“ Slovenci će postaviti svog čovjeka na čelo UEFA. Godinama njihov „boss“ glavni je u sudijskom komitetu UEFA–e, slovenačke sudije sude utakmice Lige prvaka, a mi trljamo ruke kada naš neki sudija dobije poziv za trećerazrednu utakmicu.
Elvir Bolić, jedan od najboljih igrača BiH svih vremena, nekadašnji prvi strijelac i kapiten reprezentacije, jedan je od rijetkih koji svoj stav jasno i glasno iznosi. I nema jedno mišljenje za raju, a drugo za medije. Takav je godinama. Među prvima je načeo bivšu vladajuću strukturu saveza, kada je obznanio kako su se dogovarale prijateljske utakmice.
– Šokirao sam se kada sam vidio da se u torbu trpaju pare. Bilo je to u Teheranu kada smo igrali s Iranom prijateljsku utakmicu- izjavio je Bolić prije desetak godina i pokrenuo kampanju protiv bivših čelnika NSBiH, koja je rezultirala, najprije sankcijama savezu potom formiranjem Komiteta za normalizaciju i ulaskom istinskih legendi u NSBiH, poput Ivice Osima, Duška Bajevića, Faruka Hadžibegića, Sergeja Barbareza, Seje Kajtaza, Darka Ljubojevića…
SELMA BAJRAMI U LOŽI, LEGENDE U ZADNJEM REDU
Uoči svakih izbora barata se imenima bivših asova, istinskih neukaljanih sportskih radnika, ali na izborima pobjeđuju anonimusi ili „dokazani igrači“. I sada raja priželjkuje da se u savez uključe bivši reprezentativci, ali birači biraju Begagiće i druge igrače.
Bolić je za Sportske.ba govorio onako kako on zna. Zbog bolje nogometne budućnosti, a ne radi svojih ambicija. Našao je svoj mir u tenisu. Povremeno s rajom „hakla“, vodi kultni restoran „Paper Moon“ na Grbavici. Boli ga što su zapostavljena sportska imena koja su zadužila BiH.
Bolića neće biti na Bilinom polju. Otkrio je zašto više ne ide na utakmice reprezentacije čiji je dres nosio od prvog dana i prvih kvalifikacija.
– Gledam ja reprezentaciju, ali ne uživo. Zašto? Posljednji put sam gledao reprezentaciju kada smo u Zenici igrali protiv Turske. Tada sam još uvijek bio najbolji strijelac reprezentacije, a u Turskoj sam ostavio neki trag. Zamislite gdje smo Hakan Šukur i ja sjedili; u pretposljednjem redu virili smo između rešetki ograde. Ma, ja sam to još nekako trpio, ali mi bilo neugodno zbog Šukura. Kada sam otišao gore u VIP salon, vidim na sjedalima piše, Selma Bajrami, te nekih likova sačuvaj me Bože. Prođem kroz VIP i nikoga ne poznajem, a svi sjede u ložama. Uoči svake utakmice kupim za svoje prijatelje ulaznice nikoga ne molim– priznaje Bolić.
Žali što su igrači iz njegove generacije zapostavljeni.
– Kažem ti, nije meni zbog mene, jer sam se našao u svom poslu koji volim i u kojem uživam. Evo, nema Barbareza, Hibića, Konjića, Musića, Bajramovića, Šabića… Pa, taj Musić je igrao desetak godina u Italiji. Igrao po Seriji A, B, C. Ima reference, momak je za deset. Kako to da za njega nema mjesta niti u jednoj selekciji. Evo, ja nisam, recimo, sa Sergejom specijalno dobar, mislim ne družim se kao s ostalima, ali bih maksimalno podržao da takvo ime dobije neku poziciju. Kada se bude birao direktor reprezentacije opet će se pričati i pisati o bivšim asovima, a izabrat će poslušnog. Dok je tako teško možemo naprijed, vjeruj mi.
BEGAGIĆA NE BI NI PLATINI POBIJEDIO NA IZBORIMA
Boli ga što se još uvjek biraju treneri u stručne štabove po nacionalnom ključu.
– Ne znam kako ljudi misle da možemo napraviti nešto ako tako još uvjek biramo. Pa, evo ja ću se kao Bošnjak boriti da u savezu ili u reprezentacijama budu jedan Savo Milošević ili Mladen Krstajić, jer su to velika sportska imena. Koji će sigurno donijeti nešto dobro savezu i nogometu. Raduje me što je tu jedan Saša Papac, momak za primjer. I kojima ima pristojnu karijeru.
Osvrnuo se na nogometne izbore. Komentirao je „trijumfalnu“ pobjedu Muhameda Begagića za još jedan mandat. U kojem će u nogometnoj vladi i naredne četiri godine predstavljati Zenicu i Ze-Do kanton.
– Nije mi jasno stvarno kako se dobiju glasovi. Pa, u Zenici Begagića ne bi pobijedio ni Mišel Platini, kamoli Bolić ili Hibić. Valjda u Zenici i kantonu ima mlađih sportskih radnika, koji mogu donijeti nešto novo, ali ne da klimaju glavom i dižu ruke za druge. Nama trebaju neovisni, dokazani sportski radnici i sportisti, a ne ko će biti sretan da putuje s reprezentacijom na neko putovanje, a da se nikako ne brine za bazu, za svoj kanton…
Na svojim plećima je osjetio šta znači jasno i glasno insistirati na promjeni „manira“ u savezu i reprezentaciji. Bilo je to u najkraćem mandatu jednog selektora. Meho Kodro i Elvir Bolić su kratko vodili reprezentaciju. Javnost je bila oduševljena. Godinama se čekao povratak asova. Međutim, pojedincima iz tadašnjeg vodstva nije se dopao kao rade i razmišljaju Kodro i Bolić.
– Sjećam se kako je sve eskaliralo. Kada smo igrali u Japanu, nakon treninga autobus s igračima je čekao da krene, a da ni Kodro ni ja nismo znali zašto i koga se čeka. Kada smo pitali zašto ne vozi prema hotelu, rečeno nam je čekaju se predsjednik i ostali iz vodstva saveza. I kada su došli, ja sam ih fino zamolio da u autobusu mogu biti samo igrači i treneri. Oni su ostali šokirani, ali mi nismo dozvolili. Naručili smo im kombi. Njih je to pogodilo, jer nisu navikli. Mislili su da se može kao prije razbaciti karte i meza. Nakon toga su shvatili da s nama nema šale. Znate kako je završilo, smijenili su nas.
Bolić je igrao u možda u jednoj od najboljih generacija koje je BiH imala, ali nikad nismo u to vrijeme dohvatili ni baraž. U Bolinoj generaciji, između ostalih, igrali su; Hasagić, Konjić, Hibić, Varešanović, Musić, Bajramović, Šabić, Kapetanović, Beširević, Papac, Spahić, Salihamidžić, Baljić, Barbarez, Kodro, Dedić, Mujčin, Topić… Prije toga igrao je s Glavašem, Baždarevićem, Omerovićem, Smajićem…
– Kako ćemo uspjeti kada se nije znalo ko šta radi. Nikad mi nije jasno kako smo izgubili od Srbije i Crne Gore u Beogradu. Nemam dokaze, ali utakmica na Marakani mi je jako sumnjiva. Znate šta se dešavalo u to vrijeme. Dosta toga je bilo nelogično. Preko noći je zaigrao Sergej Jakirović. I to cijelu utakmicu momak odigra, a Misimović je bio na klupi, Barbarez igrao pozadi. Boli me to i danas, jer znam da smo imali odličnu ekipu, a eto sretan sam da je ova Džekina i Spahina generacija izborila svjetsko prvenstvo, izjavio je za Sportske.ba, Elvir Bolić.
Sportske.ba
