Piše: Dr.sc. Taib Spahić
U srcu Evrope – koju s pravom nazivaju ‘Uspavana ljepotica’, tiho sanja svoj ružan san hiljadugodišnja država, koja se poput njenih stećaka, stoljećima ponosno odupire devijaciji evropskih vrijednosti. Na sjecištu balkanskih interesnih silnica velikih sila i regionalnih
velikodržavnih projekata, još od završetka Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina se nalazi na vagi svojih unutrašnjih, nasilnih i korumpiranih interesnih elita i inih dušebrižnika i ideologa različitih etnonacionalnih svjetova. Skoro da nema generacije koja nije najmanje dva puta ratovala i suprotstavljala se nepravdi i nametanju tuđe volje. A nepravde po glavi stanovnika nigdje nema i nije bilo više nego na ovim prostorima. I kao da niko neće da razumije da Bošnjaci, muslimanske vjeroispovjesti, ne pripadaju ni arapskom ni evropskom identitetu, nego se nalaze na civilizacijskom razmeđu, između Istoka i Zapada – taman da ih ne razumiju ili neće da shvate i prihvate ni jedni ni drugi. Zato se s pravom možemo pitati jesu li bili slučajni neki ključni događaji kojima su oni izloženi od disolucije bivše SFRJ, i to na prostorima na kojima se promiču tzv. evropske vrijednosti – ljudska prava i slobode i ljudsko dostojanstvo – jednom riječju civilizacijska demokratska dostignuća. Prisjetimo se samo nekih događaja iz bliže prošlosti koji su iz temelja ugrozili istorijski kontinuitet Bosne i Hercegovine i opstojnost Bošnjaka na ovim prostorima:
Nametanje embarga na naoružanje, čime je žrtvama agresije uskraćeno pravo na
samoodbranu, što je osnovni postulat ljudskih prava i sloboda i međunarodnog prava.
Dolazak francuskog predsjednika Mitterrana u Sarajevo, što je dovelo do sprečavanja
međunarodne vojne akcije pod okriljem UN-a, a što je kasnije rezultiralo stotinama hiljada
poginulih i raseljenih lica širom svijeta.
U trenucima potpune vojne ekspanzije i jačanja ‘čuda bosanskog otpora’, kada je Republika
Bosna i Hercegovina bila na pragu samostalnog oslobođenja i vojne pobjede u ovom
nametnutom i nepravednom ratu – Armija RBiH zaustavljena je pod prijetnjom vojne
intervencije i prisiljena na nepravedan mir.
Sramno uzimanje za taoce vojnika mirovnih snaga od strane tzv. srpske vojske i njihovo
vezivanje za potencijalne mete u cilju pokušaja sprečavanja NATO intervencije, bio je krajnji primitivni cinizam agresora pred očima cijelog svijeta i udar na temeljne postulate evropskih vrijednosti.
Srebrenička epopeja odbrane RBiH zaustavljena je razoružanjem i preuzimanjem pune
međunarodne odgovornosti za njenu odbranu kao ‘UN sigurnosne zone’. A onda je ta ista
međunarodna zajednica, sa kontraverznim izaslanikom generalnog sekretara UN Jasušijem
Akašijem, prepustila da se u proglašenoj ‘sigurnosnoj zoni’ izvrši genocid – koji je kasnije
presuđen od strane međunarodnog suda u Hagu.
Međunarodna vojna akcija, predvođena Sjedinjenim Američkim Državama, dokazanim
promotorom mira i razvoja na ovim prostorima, zaustavila je rat i donijela dugo očekivani
mir, te je djelimično ublažila ‘gluhi’ odnos svijeta spram stradanja naroda u Bosni i
Hercegovini.
Daytonski mirovni sporazum zaustavio je rat i donio mir, ali je i stvorio nefunkcionalnu
državu koju su kasnije s pravom nazivali ‘čudovištem u luđačkoj košulji’. A kakav je to Sporazum koji je hiljadugodišnjoj državi, Republici Bosni i Hercegovni, ukinuo status
Republika i kao nagradu za izvršeni genocid manjem entitetu dao naziv ‘Republika Srpska’,
iako su u ovom entitetu po osnovu istogtog Sporazuma zagarantovana podjednaka prava za sve narode – za Srbe, Bošnjake, Hrvate i za ostale!? Uz to, takvoj državi ostavljeno je u
nadležnost samo određeni broj funkcija koje ne omogućavaju ni minimalan nivo njenog
normalnog funkcioniranja i ispunjavanja uslova za evroatlanske integracijske procese.
Izborna (ne)prava i nemogućnost izbora svih naroda i narodnosti predstavlja posebnu formuustavnog kršenja ljudskih prava i sloboda. Danas je Bosna i Hercegovina nefunkcionalna država, čije djelovanje je blokirano političkom voljom pojedinaca, koji uprkos svojih ustavnih i zakonskih obaveza, od nje žele da sačine krhku ljušturu, sa dva potpuno odvojena i samostalna entiteta – poput ‘dvije države pod jednim krovom’. Ovo nas navodi na realnije razmišljanje o tzv. propalom ‘Aprilskom paketu’ i mogućim posljedicama koje bi njegovo usvajanje donijelo – funkcioniranje ‘entitskog glasanja’ kao instrumenta blokade države i secesionističkog djelovanja, ali u ovom slučaju kao posljedice nove ustavne kategorije.
Licemjerstvo spram evropskih vrijednosti prema Bosni i Hercegovini pokazano je i na drugim nivoima ljudskih postignuća – kao što je dodjela Nobelove nagrade za književnost negatoru genocida Peteru Handkeu. A negiranje genocida je njegova završna faza! Kakva je onda svrha umjetnosti i promicanja ove najveće i najvrednije književne manifestacije, ako ona glorifikuje ‘mitološke junake zla’? A šta tek reći za njemačko odlikovanje izraelskog istoričara Gideona Greifa ordenom za posebne zasluge – još jednog negatora genocida, čija sramna dodjela je u zadnji čas otkazana na osnovu inicijative Instituta za istraživanje genocida Kanada.
‘Matrica zla’ kao da se opet ponavlja, samo na užem geografskom i uzavrelijem geopolitičkom prostoru. Na otvoreno antiustavno djelovanje protiv Bosne i Hercegovine prvo idu osude ugrožavanja njene opstojnosti, zatim dolazi podrška njenom suverenitetu i integritetu, pa onda slijede prijetnje sankcijama, i sve tako do početka završnog čina, disolucije države kao milenijske činjenice, zamišljene u glavama umobolnih secesionista. Sve već viđeno.
Kontinuitet zla!
Gdje je onda izlaz? Naši dušebrižnici uporno ponavljaju – rješenje je u dogovoru, što nije
sporno, jer ‘dogovor kuću gradi’, i u kompromisu, ali kakvom? Šta je kompromis između onih koji teže slabljenju i disoluciji države i negiranju genocida i onih koji teže evroatlanskim integracijama i vrijednostima? Je li to opet na pomolu kompromisno popuštanje negatorima Bosne i Hercegovine zarad mira, ustupanjem dijela evropskih vrijednosti i civilizacijskih dostignuća, a u korist zadržavanja njihovog ‘prava’ negiranja međunarodno-pravno dokazanog genocida i slobodnog glorifikovanja njegovih izvršilaca. A katarze zločina nema niti se zna kad će biti – duboko je skrivena u levijatanskim mitološkim dubinama.
U ovom začaranom labirintu izlaz je znanje i snaga svakog pojedinca i moć naroda, u
suprotstavljanju zlu koje se nadvilo nad našu brdovitu i lijepu domovinu Bosnu i
Hercegovinu.
Nikad ne smijemo zaboraviti istorijsku činjenicu – ‘Histori est magistra vitae’ – istorija je
učiteljica života – a narod bez države je niko i ništa.
Trgnimo se iz ružnog sna – sloboda nema alternativu!
