Prije početka rata u Ukrajini cijena haubičke granate 155 milimetara kretala se između 1.800 i 2.200 dolara.
Danas, samo dvije godine kasnije, ista granata košta i do 8.000 dolara, što je trostruki rast, s tim da ju je čak i po toj cijeni teško kupiti zbog prevelike potražnje i još veće potrošnje u Ukrajini.
Zemlje članice Evropske unije nastoje povećanjem proizvodnje svojih kompanija i zajedničkim nabavkama pronaći dovoljan broj granata, ali ne uspijevaju pratiti čak ni ukrajinsku dnevnu potrošnju.
Tu se otvara prilika za treće države, naročito one iz socijalističkog lagera koje su zadržale proizvodne pogone sovjetskih artiljerijskih kalibara, pa i NATO kalibara.
Upravo u tom bloku zemalja Bosna i Hercegovina ima svoje mjesto i veliku priliku da se učvrsti na svjetskom tržištu.
Nedavno objavljena fotografija ukrajinskog artiljerca s minobacačkom granatom 120 milimetara koju je proizveo vogošćanski “Pretis” otvorila je pitanje o prilikama za bh. kompanije i prodaju municije Ukrajini.
Iz otvorenih izvora se zna da su ukrajinske snage aktivno od početka rata koristile minobacače novotravničkog BNT-a te minobacačku i tenkovsku municiju vogošćanskog “Pretisa”.
S druge strane, treba istaći da kompanije iz BiH zbog blokade političkog rukovodstva RS ne mogu direktno prodavati opremu i oružje za Ukrajinu, pa se ta blokada zaobilazi tako što Poljska i druge članice NATO-a i EU kupuju od BiH da bi donirali Ukrajini.
S druge strane, bh. vojna industrija ima zaokruženi proizvodni proces artiljerijskih granata i municije, čemu uveliko pogoduju domaće sirovine, ali i jedinstvena saradnja kompanija.
Od upaljača za granate, kapisli i košuljica municije, pa do finalnih proizvoda, kompanije iz BiH imaju, vjerovatno, najjeftiniji proizvodni proces u Evropi i zbog toga se nižom cijenom mogu nametnuti.
Posebno zanimljivo za brojne zemlje jeste bosanskohercegovačka streljačka municija do kalibra 12,7, koja je jeftinija od konkurencije, a po kvalitetu ne zaostaje u odnosu na neke od najvećih kompanija svijeta.
Upravo to i jeste najveći adut za bosanskohercegovačke kompanije, dakle, jeftini proizvodni proces koji treba automatizirati i robotizirati, ali i dokazani kvalitet kako u mirnodopskim tako i u ratnim prilikama.
Do rata je vogošćanski “Pretis”, s 5.000 radnika i ondašnjim proizvodnim pogonom, godišnje proizvodio milion granata.
Danas najveći evropski konzorcij za proizvodnju granata, njemački “Rheinmetall”, s 33.000 zaposlenika, godišnje proizvodi oko 450.000 granata.