Nakon lavina suhog snijega, sada sa otopljavanjem dolaze lavine mokrog snijega, dok se u kanjonima i na šumskim područjima pokreću tzv. talne lavine (lavine tla) koje ruše sve pred sobom. Nastaju nakon što lišće pod snijegom postaje mokro i klizavo kao ledena ploča sa koje snijeg “sleti”, izjavio je za Fenu predsjednik sarajevskog “Kluba spasavalaca 2000” Paša Grbo.
U kontekstu protekle sedmice i vikenda kada su u lavinama u Austriji i Švicarskoj stradali skijaši, Grbo naglašava da su lavine i odroni kamenja često mogući i na saobraćajnicama kao što je put Trnovo – Foča, saobraćajnica koja ide prema Vitezu, te put Zenica – Travnik.
Grbo je posebno istakao da sela koja gravitiraju planinskim masivima Bjelašnice, Maglića, Zelengore, Prenja, Vlašića i dijela Veleža, također spadaju u “lavinska područja”.
– Mnogi toponimi sa riječju plazina ili usov što su narodni izrazi za lavinu, to potvrđuju (npr. Mitrin usov iznad Tjentišta je mjesto gdje je ta žena idući po drva stradala u lavini). Nekad, kad nije bio razvijen planinski i zimski turizam u lavinama je stradavalo mjesno stanovništvo i učenici pješačeći do škola – pojasnio je Grbo, koji se više od pet decenija bavi spašavanjem ljudi.
Skijašima, borderima i planinarima se savjetuje da prilikom prelaska okomitih padina to čine uvijek pri vrhu, jer se tu pokreće najmanja količina snijega.
– Često, one koji ne “poznaju” planinu i opasnosti koje ona sa sobom nosi ponese adrenalin gledajući filmove da je neki skijaš ili border pobjegao lavini. To je nemoguće, naglašavam nemoguće, pred lavinom se ne može pobjeći, jer je brzina kretanja snijega prema zadnjim mjerenjima i do 450 kilometara na sat – ističe Grbo.
Kada govorimo o skijalištima ona su uglavnom neoznačena.
– Inače skijališta u BiH nisu baš označena što se tiče mogućih odrona, lavina i sličnih opasnosti, kako je to u drugim zemljama. Samo na nekim područjima su oznake za opasnost od lavina na Bjelašnici i Jahorini, a svakoj planini to bi trebalo biti vidno ispisano na tri jezika – istakao je, uz podatak kako je BiH nakon Slovenije najpodložnija lavinama na prostoru zapadnog Balkana.
Diploma spasioca ne dobiva se lako, jer kako kaže, u pitanju su životi u borbi sa (ne)vremenom, stihijom, vodom, planinom, snijegom, speleološkim objektima ili u urbanim područjima sa visina nebodera, ali i životi samih spasioca koji zajednički djeluju.
Ilustrirajući dimenziju opasnosti od lavina, Grbo je kazao da je u Prvom svjetskom ratu više vojnika izginulo od lavina, nego od bojnih otrova, što kazuje koliko su lavine “ubitačne”.
Zbog toga, upozorava Grbo, u planinu nikada ne treba ići sam i nikad prije 48 sati od padanja snijega, jer u tom vremenu novi snijeg se poveže sa već utabanim snijegom što je potencijalna opasnost za pokretanje lavine.
-Radeći 50 godina na spašavanju ljudi naučio sam da nesreće dolaze isključivo zbog nepoznavanja planine i ćudi prirode koju treba ‘nadmudriti’ razumom i znanjem. Lavina je predvidiva opasnost, a tzv. adrenalin je poguban – kaže sarajevski instruktor za obuku spašavanja unesrećenih.
Precizirao je da izuzev kamenitih terena i pašnjaka, na svim drugim terenima sa nagibom od 15 do 65 stepeni dolazi do pokretanja snježne mase i njenog pretvaranja u lavinu.
