Tužilaštvo Haškog suda, kako piše klix.ba, nije dokazalo genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Tako je ICTY oslobodio Karadžića od odgovornosti za genocid nad nesrbima u ovih sedam općina.Ovo je prava od ukupno 11 tačaka optužnice protiv Radovana Karadžića.
Vijeće ne sumnja da je Karadžić znao da hiljade zatočenika drže snage VRS-a oko Srebrenice i da je to značajan procent bošnjačke populacije Srebrenice.
“Optuženi se složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula. On je naredio da se prebace u Zvornik, gdje su izvršena ubistva”, rekao je Kwon.Vijeće je utvrdilo da je najkasnije u martu 1995. Karadžić s Mladićem osmislio plan da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice. Iz činjenice da je uspostavio strukturu koja je trebala planove provesti, Vijeće zaključuje da je i Karadžić bio dio UZP-a. Također, on je dobijao informacije od visokih vojnih zvaničnika u vrijeme trajanja egzekucija.
Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.
Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti, a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.
Vijeće je uvjereno da se plan da se bh. muslimani ubiju postojao prije trećeg sastanka u motelu Fontana, a početak plana smatra se ubijanje muškaraca u Kravicama. Pretresno Vijeće konstatuje da složena operacija ubijanja ne bi bila moguća bez znanja Mladića i drugih najviših vojnih zvaničnika VRS-a. Vijeće također zaključuje da je postojao plan da se pobiju svi vojno sposobni muškarci u Srebrenici što može dovesti u pitanje sposobnost reprodukcije jedne grupe iz čega se zaključuje da je postojala namjera da se istrijebe bosanski muslimani. Pripadnici UZP-a (Mladić, Beara i Popović) imali su namjeru da se bosanski muslimani iz Srebrenice unište.
Svjedočenje Momira Nikolića da je čuo Vujadina Popovića kako govori da “balije” treba ubiti, Vijeće ocijenilo vjerodostojnim. Vijeće zaključilo da je, kada je Srebrenica osvojena, nastao plan da se uništi populacija bosanskih Muslimana.
Srebrenica je proglašena 16. aprila 1993. kao zaštitna zona. Karadžić je u martu 1995. izdao direktivu br. 7. čiji je cilj bio otežati i učiniti nemogućim život stanovništva u enklavi Srebrenica i Žepa. Snage bosanskih Srba su aktivna borbena dejstva otpočele 6. jula. Karadžić je 9. jula odobrio zauzimanje Srebrenice.
Vijeće se uvjerilo da je postojao i udruženi zločinački poduhvat kada su 1995. godine srpske snage kao taoce uzele vojnike UN-a kako bi spriječili bombardovanje. Manojlo Milovanović, Krajišnik, Mladić i Karadžić bili su dio tog UZP-a. Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.
Pretresno vijeće zaključuje da je opsada Sarajeva bio udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
Izricanje presude optuženom Radovanu Karadžiću počelo je u 14 sati, a prema planu Haškog tribunala trebalo bi trajati najduže do 16 sati i 30 minuta.
Vijeće je konstatovalo da su bosanski muslimani i Hrvati podvrgnuti teškim povredama, ali ipak se nije uvjerilo da su zločini sprovedeni s genocidnom namjerom. Vijeće nije moglo identificirati da postoji genocidna namjera niti se uvjerilo da je postojala namjera da se unište grupe bosanskih muslimana ili Hrvata.
“Vijeće nema dokaza da zaključi da je u tim općinama počinjen genocid”, rekao je sudac O-Gon Kwon. Sudac je kazao da je ipak u sedam općina postojao udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.
Podsjećamo, još 2013. godine tužilac Alan Tieger kazao je kako je dokazano da su srpske snage 1992. u sedam bosanskih općina počinile sve elemente genocida, masovna ubistva, nanošenje teških fizičkih i psihičkih povreda i stvaranje nepodnošljivih uvjeta za opstanak cijele etničke grupe ili njenih dijelova.
Karadžićevu “genocidnu namjeru” tužilac je tada ilustrirao citirajući njegovu izjavu iz Skupštine BiH iz oktobra 1991: “Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako dođe do rata.”
Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas izriče provostepenu presudu Karadžiću, kojem Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavlja 11 tačaka u optužnici, očekujući doživotnu robiju.
Pretresno vijeće zaključuje da je opsada Sarajeva bio udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).
Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.
Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće zaključuje da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.
Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.
Karadžić nije učinio dovoljno na suzbijanju paravojnih formacija. Ponekad su paravojne formacije, MUP RS-a, i jedinice JNA djelovali po nalozima kriznih štabova pri čemu su provodili djela iz UZP-a na čijem je čelu bio Karadžić. Sudski sitem, iako je postojao, bio je diskriminatoran.
Klix.ba
