Pojava novog koronavirusa Covid-19 u javnosti je aktuelizirala pojam dezinfekcije, pa se svakodnevno suočavamo sa pojmovima i preporukama dezinfekcije ruku, cijelog tijela, predmeta sa kojima dolazimo u dodir, radnih mašina i površina, te općenito svega što bi moglo ili uglavnom posluži za prijenos virusa, bakterija i drugih miokroorganizama, navodi se u najnovijem setu preporuka i savjeta iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Prema važećim pravilnicima o načinu obavljanja obavezne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u Bosni i Hercegovini, bitno je razlikovati i znati šta koji pojam znači.
Šta znači DDD
Uobičajeni pojam DDD poslova je ustvari skraćenica za tri neovisna i zasebna postupka, dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.
Dezinfekcija znači uništavanje, usporavanje rasta i razmnožavanja patogenih i drugih mikroorganizama na površini tijela, na predmetima, materijalima, opremi ili u prostoru.
Dezinsekcija se radi zbog smanjenja populacije – najmanje do praga štetnosti, zaustavljajući rast i razmnožavanje ili potpuno uništavajući prisutnu populaciju štetnih insekata, koji prenose uzročnike zaraznih bolesti, parazitiraju na tijelu čovjeka, uzrokuju alergijske reakcije, imaju toksično djelovnje ili su uznemirivači ili skladišni štetnici u hrani.
Na kraju, deratizacija podrazumijeva postupke kojima se štetnim vrstama glodara sprečava ulaženje, zadržavanje, hranjenje i razmnižavanje ili se reducira njihov broj u stambenim i poslovnim prostorima i njihovoj okolini, ističu u Institutu.
Najpoznatiji i „najzvučniji“ procesi deratizacije jesu proljetni i jesenji, kada se vrši sistemska deratizacija stambenih i poslovnih prostora. Nažalost, veliki broj tih postupaka rade nestručne, pa i neovlaštene osobe, ispod minimuma potrebnih procesa, korištenja otrova i pravilnog postavljanja, pa deratizacija i ne postigne očekivani efekt na određenom području.
Sva tri ova postupka rade se kad je to neophodno, a procjena se radi na određenom području uzimajući u obzir geografske, infrastrukturalne, vremenske i ambijentalne okolnosti. Tako je za dobar monitoring za dezinfekciju neophodno uzimanje briseva sa radnih površina; za dezinsekciju – inspekcija, anketa korisnika i monitoring koji nam pokazuje odakle su štetočine došle i šta im je pogodovalo za razvoj i naseljavanje, a za deratizaciju – utvrditi prisustvo miševa.
Kako zaštititi namirnice
Kako navode iz INZ-a, postoji još niz drugih kriterija, poput uočavanja glodara u različitim dijelovima dana na različitim područjima, uočavanje izmeta ili mirisa urina glodara, prisustvo dlaka i drugih indirektnih pokazatelja. Za procjene su nadležne stručne i ovlaštene osobe, a značajan broj “ulaznih informacija” uvijek može dati vlasnik ili korisnik objekta.
Prije početka obavljanja dezinfekcije i dezinsekcije u objektima u kojima se nalaze namirnice, treba zaštititi namirnice od mogućeg onečišćenja, kao i primijeniti preparate koji ne ostavljaju mirise na prehrambenim proizvodima.
Pri obavljanju deratizacije u prostorima u kojima se obavlja proizvodnja ili promet životnih namirnica treba otrove postaviti u posebno zaštićenim, zatvorenim i označenim kutijama uz vođenje evidencije o šemi postavljanja, da se namirnice zaštite od slučajnog ili namjernog onečišćenja.
Ako se deratizacija obavlja u objektima u kojima se nalaze rasute životne namirnice, treba sakupiti ostatke otrova nakon provedbe postupka deratizacije. Deratizacijska sredstva treba postavljati u zatvorene kutije ili vezane na žicu (kanalizacijski sistemi, riječne i morske obale, nasipi) ili postavljene po šemi, nedostupne domaćim životinjama, te ih sakupiti i neškodljivo uništiti nakon provedenog postupka deratizacije, navodi se u preporukama.
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica
