Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za penzionere, ali s penzijama koje su među najnižima u regiji te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija? Penzioneri u Bosni i Hercegovini umjetnici su preživljavanja.
Dan isplate mirovine čekaju s nestrpljenjem, no kada počnu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina konvertibilnih maraka teško je biti matematičar.
“Teško onome tko živi od mirovine. Penzioner sam, živim sam, nekako sastavljam kraj s krajem, ali ne može svatko. Dođe ti da staviš bijelu plahtu i prosjačiš. Eto, na što se svede ta mirovina”, kaže penzioner Mahmut Alagić, prenosi BHRT.
”Platiš struju, vodu, smeće… Ostane ti 200 maraka za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio pa dok vratiš. Nema tu života”, priča penzioner Asim Mašić.
Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu penzionera postaje luksuz, a mnogi kažu kako ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu… ”Sve je skupo, ljudi s tim ne mogu živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke…”, riječi su penzionerke Đule Okanović.
U Federaciji Bosne i Hercegovine mirovinu za kolovoz prima više od 400.000 penzionera.
Najniža iznosi 538 konvertibilnih maraka. ”Penzioneru više ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec… S minimalnom mirovinom to je umijeće. Danas počinje kupnja lijekova, pa gdje je ogrjev i ostalo. Ako netko misli da je komad kruha život penzionera, grdno se vara”, ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona.
Neki nose poneki ceker u ruci, gotovo uvijek prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na protekli život i uspomene na dostojanstvo koje su imali. A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome što ostane. Za one koji primaju i najniže mirovine ovaj mjesec će biti i najdulji.
