Home » Kako je milion KM postao “sadaka koju treba odbiti”, a deset puta manji iznos “dobrodošla pomoć” ?

Kako je milion KM postao “sadaka koju treba odbiti”, a deset puta manji iznos “dobrodošla pomoć” ?

Kao pripadnik populacije najstarijih građana (penzionera) možeš se izvlačiti na demenciju, zaboravnost, pa i nepoznavanje činjenica, ali kad politikantstvo i “pilićarenje” postane metod funkcioniranja, onda treba reći – dosta, pročitani ste.

Predstavnici više od 60.000 penzionera u Zeničko-dobojskom kantonu, odnosno 21.500 najstarijih stanovnika u Zenici, proteklih dana imaju medijske istupe, kojih bi se trebali postidjeti i najkontraverzniji političari s balkanskih prostora, poznatih po ponašanju reci-pa poreci. I ovo je priča o njima, a ne političarima koji su, iz sebi znanih razloga, povukli poteze koji su bili povod za reakciju predstavnika penzionera, ali i naš osvrt.

U nepuna 24 sata na lokalnom javnom servisu, Zeničani su mogli pročitati kuđenje i pohvale za dva poteza političara, slična, a opet različita, kako po strukturi, izvoru, ali i namjeni. Prvo je predstavnik ZDK penzionera kritikovao Vladu FBIH zbog odluke da svakom penzioneru u FBIH oko Nove godine dodjeli po 50 KM. Dakle, direktno, na račun, svakom od 429.000 penzionera u FBIH (Podatak Fond PIO/MIO). Obzirom da ne može odbiti, gospodin predsjednik/predstavnik je pozvao da penzioneri sami sebe liše 50 KM. Podsjećamo, ovo je druga jednokratna pomoć ove godine.

Da se razumijemo, skromna, nedostatna, baš kao i penzije, ali samo za ovu jednokratnu “hediju” prostom matematikom je jasno dokazati, treba osigurati više od 20 miliona KM! Na području ZDK to znači 60.000 penzionera x 50 KM = 3.000.000 – tri miliona KM! U Zenici nepunih 1,1 milion KM! I to je, kažu, “sadaka” koju treba odbiti.

Nije prošlo ni 24 sata, objavljena je informacija iz Ureda gradonačelnika, o novčanoj DONACIJI Udruženju penzionera od 100.000 KM. Dakle, nešto više od godinu nakon prošlogodišnje, ovo je DONACIJA Udruženju, a ne penzionerima, dakle iznos ne dijeli na 21.500 penzionera, jer bi tad bila manje od 5 KM po osobi, nego će njome upravljati čelništvo Udruženja. Prošle godine, kažu mediji, za isti novac (100 hiljada KM) kupljeno je 3.500 paketa za najugroženiju sedminu (sedmi dio ukupnog broja) penzionera u Zenici. Dobrodošla je svaka donacija, pa i ona u hrani, kažu predstavnici penzionera.

Iako nam to nije bila želja, jedini zaključak i paralela koji se može izvesti iz ove priče jeste da, ako se novac da predstavnicima on je više nego potrebna pomoć, ali ako ide direktno penzionerima, to je uvreda. Predstavnici penzionera ZDK i Zenice moraju misliti i govoriti isto, jer predstavljaju istu populaciju. Ili odstupiti. A možda i govore isto, misle isto, a to onda tek pravi problem njima, o čemu govorimo u posljednjoj rečenici ovog osvrta.

Na kraju, naglašavamo, čin odobrenja donacije iz Budžeta Grada, ali i čin jednokratne pomoći iz Budžeta Federacije su DOBRODOŠLI i podjednako dobri, mali, ali dobri koraci da se popravi standard najugroženijih stanovnika Zenice, ZDK, FBiH i BIH, dakle – penzionera. Međutim, postupci njihovih predstavnika osim što su nekoordinirani, neusaglašeni, neravnomjerni i po svemu sudeći – politikantski, ne doprinose boljitku te populacije. Jer da nije tako, ne bi se dogodilo da milion (1,1 milion KM) tako postane “sadaka koju treba odbiti”, a deset puta manji iznos “dobrodošla pomoć”.

Ili novac i pomoć odjednom imaju (stranačku) boju, a predstavnici penzionera ne tretiraju svaku pomoć na isti način?

A. DŽ.

FOTO: Screenshoot Zenicainfo/RTV Zenica

Izvor: Zenicablog