Home » Koje sve zamke krije potencijalni dogovor o izbornom zakonu

Koje sve zamke krije potencijalni dogovor o izbornom zakonu

Navodno smo ušli u završnu fazu pregovora o reformi izbornog zakona, a vjerovatno u još jedan u nizu pokušaja lomljena predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da pristane na sporazum koji suštinski odbacuju sve ili skoro sve stranke sa sjedištem u Sarajevu.

Predstavnik SAD-a za reformu Izbornog zakona Matthew Palmer i Direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst vješto su iskoristili američke sankcije Miloradu Dodiku kako bi ponovo oživjeli pregovore o izbornoj reformi. Osim toga, na ruku im je išao i poziv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića upućen Dodiku da se vrati u institucije BiH.

Američke sankcije su stvorile privid da su namjere Dodika da nezakonito ospori nadležnosti države na prostoru RS-a konačno zaustavljene, a nisu. Njegova najava povratka u institucije ne znači nužno i funkcionalnost istih, ali strancima to znači mogućnost da se na drugoj strani provede dogovor oko Izbornog zakon jer znaju da će Dodik podržati sve ono što je u interesu HDZ-a.

Uprkos tome što je kriza, u većoj ili manjoj mjeri, zajednički generisana od Dodika te donekle i Čovića koji nikada nije osudio politiku Dodika, medijatore to previše ne interesuje, jer sve je podređeno rješavanju izborne reforme, pa makar to značilo umanjivanje opasnosti koju predstavlja politika trenutnih vlasti RS-a.

Hrvatsko protivljenje sankcijama Miloradu Dodiku je sasvim logično, jer bez podrške SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH izbornu reformu nije moguće provesti.

Također, ono što je primjetno, medijatorima se žuri jer bi zvanični stav njemačke vlade, koji je nedavno najavljen, da se izbori trebaju održati po postojećim pravilima, ako već nije moguće postići dogovor, definitivno značio i propast misije Palmera i Einchorst. Indikativna je današnja izjava visokog predstavnika Christian Schmidta da će se sigurno održati izbori 2022 godine. Jedino što pregovore drži u životu je strah Bakira Izetbegovića da bude okrivljen za propast pregovora, ništa više ništa manje.

Jučerašnji sastanci sa predsjednicima svih opozicionih stranaka Palmer i Einchhorst iskoristili su da u javnosti stvore atmosferu da su svi podjednako uključeni u oblikovanje izbornog zakona, a što je daleko od istine. Odluka Naše stranke, SDP i DF da neće učestvovati u daljim pregovorima ni malo nije pokolebala međunarodni dvojac, upravo suprotno, krenula je neumska epizoda, a potvrdilo se da se nikad nije ozbiljno ni računalo na njih osim u gore naznačenom smislu.

Ipak, predsjednici opozicionih stranaka su prvi put odbili biti fikus u igri međunarodnih medijatora, gdje se temeljni pregovori uvijek vode između Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, jer je ustavnu reformu moguće provesti bez spomenutog trojca. Ne treba sumnjati, sve srpske nacionalne stranke podržat će izmjene izbornog zakona, tako da je mogućnost da opozicija blokira neki dogovor minimalna.

Isto tako, to je i jasna poruka građanskim strankama, bez obzira na broj glasova koji dobiju na izborima uvijek će biti predstavljeni samo kroz bošnjačku kvotu, jer oni za medijatore nisu faktor, već smetnja.

Koliko god se Palmer i Eichhorst trudili da pokažu da im je stalo do interesa Bosne i Hercegovine, još jednom je važno podsjetiti da je Palmer učestvovao u pregovorima koji su imali za cilj etničku podjelu Kosova, princip koji bi nanio nemjerljivu štetu interesima BiH.

Osim toga, a to je danas Palmer svojim medijskim istupom potvrdio kada je kazao da se vode “teški pregovori” u vezi tehničkih izmjena, medijatori svjesno odvlače pažnju s onog što je najbitnije, Dom naroda.

Uprkos tome što presude Evropskog suda za ljudska prava ne traže implementaciju principa “legitimnog predstavljanja”, na način da u domove naroda, Hrvate biraju samo Hrvati, ili Bošnjake samo Bošnjaci itd, okvir pregovora je takav da se na svaki mogući način pokuša HDZ-u osigurati kontrola hrvatskog kluba u federalnom Domu naroda.

Izvor: Klix