Slučaj Mateja Periša, Splićanina koji je u novogodišnjoj noći nestao u Beogradu, na noge je digao policijske snage u Srbiji, a javnost iz cijelog regiona pomno prati sve informacije o mladiću kojem se od 31. decembra 2021. godine gubi svaki trag.
Međutim, šta je sa licima koja nestanu u Bosni i Hercegovini i koje nakon dan-dva medijske pažnje svi zaborave, osim porodice i prijatelja koji žive u agoniji i strahu.
Još uvijek se traga za nestalim Almirom Mehanijom (1962.) iz Hrasnice čiji nestanak je prijavljen na dan kada je nestao i Matej u Beogradu.
Kako je naveo njegov sin Elvedin, on je otišao u KJKP Rad u 12 sati i od tada mu se gubi svaki trag.
Na sebi je prilikom posljednjeg viđenja imao dugu maslinastu jaknu, sive pantalone i crne čizme.
U potragu za nestalim Mehanijom iz Hrasnice uključili su se GSS Ilidža, GSS Hadžiće, GSS Trebević, GSS Novi Grad, PU Ilidža, međutim, nikakvih novih informacija nema, a intenzitet potrage je smanjen.
“Svi koji imaju bilo kakve informacije o nestaloj osobi molimo da ih jave na dežurni broj GSS-a Ilidža 062/499-332 ili obavijeste MUP Kantona Sarajevo”, naveli su iz GSS Ilidža.
Prema podacima MUP-a RS, trenutno se u ovom entitetu traga za 117 osoba. Čak se i na zvaničnoj stranici Interpola nalaze imena 14 državljana BiH koji su u proteklim godinama nestali. Među nestalima su i djeca čija sudbina nije poznata ni više od tri decenije nakon što je slučaj prijavljen policiji.
Dragoljub Misimović (16) iz Bosanske Gradiške nestao je 21. decembra 2015. godine, kada je na školskom odmoru navodno otišao do obližnje prodavnice.
Učenik je u učionici ostavio jaknu, đačku torbu i ostale stvari i više se nije vratio. Njegov mobilni telefon bio je aktivan još desetak minuta, ali na pozive kolega iz razreda nije odgovarao.
Iste večeri o nestanku Dragoljuba Misimovića obaviješteno je rukovodstvo škole i policija. Potraga nije dala rezultat. Ova misterija je bez odgovora i više od šest godine kasnija.
Dvadesetogodišnja Amela Belkić iz Tuzle nestala je 26. marta 2017. godine kada se iz Brčkog zaputila prema Tuzli i od tada joj se gubi svaki trag.
Amela se iz Tuzle u Brčko preselila nakon udaje, a prema informacijama koje je tada policiji dala njena sestra, Amelin muž, koji je odranije poznat policijskim službenicima, šest mjeseci prije njenog nestanka je otišao u Njemačku. Nakon toga, Amela se zaputila ka Tuzli, ali u ovaj grad nikada nije stigla.
“Amela je prije dvije godine imala saobraćajnu nesreću, nakon čega je izgubila pamćenje. U Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli je ležala 20 dana, gdje se oporavila. S obzirom na to, postoji mogućnost da je ponovno udarena u glavu i da je izgubljena ličnost, odnosno da ne zna ko je te da li ima nekog svog”, rekla je tada njena sestra Marijeta Belkić koja je slučaj prijavila policijskim službenicima Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, ali Amela ni do danas nije pronađena.
Najmisteriozniji nestanak u BiH dogodio se 21. decembra 1982, kada se svaki trag izgubio tada dvogodišnjem Darku Stančeviću u Mostaru.
Prema policijskoj evidenciji, Darko je u trenutku nestanka u Rudarskoj ulici vozio bicikl. Počela je padati kiša, a njegovi drugari su se sklonili u kuće.
Međutim, Darko se nikada nije vratio svojoj kući. Njegova baka, koja ga je čuvala, ostavila ga je na minut-dva samog i kada se vratila našla je samo bicikl. Decenijama nakon nestanka porodica je tragala za Darkom. Pojavila se informacija da je viđen u Italiji te je provjerena detaljno. Međutim, osoba koja odgovara opisu nestalog dječaka odbila je da uradi DNK test.
Sudbina 10 nestalih osoba, za kojima traga Federalna uprave policije, za sada je nepoznata. Za nekima od njih potraga je aktivna skoro 40 godina.
Alen Bjelošević iz Zenice, nestao je kada su mu bile svega četiri godine. Ukoliko je još živ, danas mu je 40.
Alenova porodica traga za svojim sinom već 36 godina. Smatraju da je otet. Svoju priču objavili su na regionalnoj platformi Potraga, osnovanoj s ciljem podrške u traženju nestalih na terirotoriji Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Alen se 6. aprila 1986. godine, sa starijim bratom Adnanom i nekoliko vršnjaka, igrao blizu obale rijeke Bosne u naselju Bilmišće. Kuća im je udaljena tridesetak metara od rijeke, na čijoj obali je u tom trenutku bilo desetak ribara, među kojima i Alenov otac Tahir.
Adnan se na trenutak odvojio od Alena i krenuo u kuću kako bi od majke Lejle uzeo krišku hljeba. Nije se zadržao ni minutu, a kad se vratio na ulicu, Alena više nije bilo.
Porodica je odmah odbacila mogućnost da se utopio, jer je u to vreme rijeka bila toliko plitka da ju je mogao pregaziti. Ronioci su mjesec dana pregledavali svaki centimetar rijeke, ali nikada nije pronađen nijedan ostatak tijela, odjeće ili bilo šta što je pripadalo Alenu.
Porodica smatra da ga je neko kidnapovao. Alenova porodica je objavila opis: kosa svijetlo-smeđa, oči smeđe boje, posebni znakovi: karakteristična resica desnog uha, koja je srasla i za centimetar se razlikuje od lijevog uha.
Traga se i za Ingom Perković koja je rođena 16. augusta 1985. godine u Livnu. Prema navodima prijave, ona je otišla od kuće 20. juna 2001. godine. U momentu odlaska na sebi je imala crne hlače, ljubičastu košulju i crne sandale.
Ejub Čirkić, rođen 20. septembra 1980. godine u Kaknju, nestao je 10. februara 2009. godine pod nepoznatim okolnostima. Prije momenta nestanka na sebi je imao hlače traperice svjetlo – plave boje, platnenu jaknu tamno-plave boje sa bijelim prugama u predjelu kragne i nepoznatim natpisom sa bijelim slovima u predjelu prsa i cipele smeđe – braun boje.
Svi koji imaju informacije o nestalim osobama iste mogu dostaviti najbližoj policijskoj stanici ili putem telefona 122 ili Operativnom dežurstvu Federalne uprave policije 033 261 300.
Izvor: radiosarajevo.ba
