U povodu predstojećeg blagdana Kurban-bajrama ili kako se u narodu još naziva Hadžijski bajram, razgovarali smo sa Muftijom zeničkim dr. hfz. Mevludinom ef. Dizdarevićem.
1. Bliži se Kurban bajram, jedan od najvećih blagdana muslimana širom svijeta. Koje su osnovne pouke, poruke i simbolika koje ovaj blagdan donosi?
Kurban bajram je pored Ramazanskog bajrama jedan istinski tradicijski blagdan u okvirima islama. Blagdani, dakako, u svakoj kulturi ne služe za dokolicu i razbibrigu nego su to posebna vrsta obreda. Kao što je post obred, kao što su hadž, ili namaz obredi tako su i blagdani u okviru svake kulture posebna vrsta obreda sa golemim simboličkim kapitalom. A obredi, opet, imaju jednostavnu zadaću da nas podsjete na ono što je istinski važno u svakoj kulturi, na ono što je okosnica i srž svake kulture, a to su njen svjetonazor i vrijednosni sistem. Islam je vjera koja naglašava kolektiv i daje mu primat nad zahtjevima pojedinca. Kao takav, islam posebno naglašava vrijednost žrtve za opće dobro, za zajednicu, za ono u što vjerujemo. U tom kontekstu Kurban bajram nas podsjeća na vrijednosti koje stoje u samoj srijedi islama, a to su vrijednosti davanja, a ne uzimanja, vrijednost žrtvovanja za druge, a ne žrtvovanja drugih na oltaru vlastitog ega. Bajram nas podsjeća na tu vrijednost koju treba usvojiti i primjeniti u životu.
Ustvari, upravo prema toj liniji razdjelnici mogli bismo i definirati čovjeka pa kazati da je čovjek ono za što je spreman da se bori i žrtvuje. Ljudima koji su spremni da se žrtvuju za nešto što je više od njih samih podižemo spomenike, o njima pjevamo pjesme i pišemo knjige. To su ljudi kojima se divimo bez obzira koliko mi sami bili konformisti. Bili toga svjesni ili ne, mi se divimo njihovoj žrtvi i spremnosti na nju. Mi se, ustvari, divimo njihovoj pobjedi nad egoizmom, nad pohlepom, nad sebičnošću koje kao najopasniji kancer izjedaju zajednicu i slabe njen ukupni potencijal. Tamo gdje prevlada pojedinačno nad zajedničkim, sebičnost nad solidarnošću, pohlepa nad darežljivošću, ta društva upadaju u veliku pogibelj. Stoga nas Bajram vraća tim idealima zajedništva, solidarnosti i darežljivosti bez kojih nijedno društvo, zasigurno nema budućnost.
2. Možete li nam nešto više reći o značaju kurbana i nagradi koju će imati oni koji kolju kurban s ciljem zahvale Allahu, dž.š.?
Ovaj Bajram vezan je za dva značajna događaja u okviru islama. Jedan je hadž, s obzirom da se u danima ovog Bajrama realizira taj vjerski obred koji se ubraja u red najznačajnijih obreda islama i najveće svjetsko hodočašće miliona ljudi. Drugi obred je kurban ili prinošenje žrtve u ime i zarad dragog Boga. Klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, a propisano je riječima Uzvišenog: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji!” (EL-Kewser, 2.). Klanje kurbana ima veliku vrijednost. To najbolje potvrđuju riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Čovjek na Kurban-bajram ne može ništa draže Allahu uraditi, nego da pusti krv kurbana. Na sudnjem danu ona (zaklana životinja) će doći sa svojim rogovima, papcima i runom. Kurbanska krv stiže do Allaha prije nego što padne na zemlju“. Naravno, postoje i brojne druge preporuke Allahovog poslanika koji kazuju o značaju ovog obreda. Međutim, najvažniji sadržaj klanja kurbana je takvaluk ili iskrena svjesnost o Allahu dž.š. Ono što smatram važnim jeste da islam od nas traži da u svakoj fazi odnosa spram kurbana pokažemo pažnju i poštovanje. Ustvari da u svakom koraku pokažemo svoju takvaluk i svjesnost o dragome Bogu. Kada se kupuje kurban treba se kupiti adekvatna životinja. Dok se čeka Bajram treba tu životinju čuvati i njegovati s najvišim poštovanjem. Kada se kolje treba to uraditi da se životinja što manje muči. Čak se traži da se i nož ne vidi dok se pristupa klanju. Nakon toga pokazati poštovanje spram kožica i spram mesa. I na kraju, posebno povesti računa o tome da se otpad lijepo zbrine i zakopa. Tek tada je kurban zbrinjen i adekvatno tretiran.
3. Sjećate li se kako se obilježavao Kurban bajram kad ste bili dječak? Čemu ste se najviše radovali? Razlikuju li se u mnogočemu današnji bajramski običaji od onih koje su nekada muslimani na području srednje Bosne praktikovali?
Da se malo našalim, nije baš bilo tako davno kad sam ja bio dječak tako da prevelikih promjena nema. Šalu na stranu, bez obzira što nije proteklo toliko vremena postoje stanovite izmjene koje su uvjetovane mnogostrukim faktorima. Moje iskustvo Bajrama, osobito Kurban-bajrama jeste da se tu radilo o događaju u koji je bila uključena cjelokupna zajednica. Za razliku od današnjeg dominantnog iskustva Bajrama, u ranijem periodu kurban je bio u centru Bajrama i svi su oko njega nešto „deverali“ i pomagali. Muškarci su kupovali kurbane i deverali oko samih kurbana, a majke bi pripremale tople domove i ukusnu kurbansku hranu koja je neponovljiva. Mi djeca bismo prije toga pazili te kurbane kao dragocjenosti i dijelili kurbansko meso zašto bismo dobivali stanovite hedije. Sve to je doprinosilo osjećaju zajedništva, uključenosti i korisnosti za zajednicu. Upravo ta uključenost u bajramski doživljaj nešto je što razlikuje današnje od nekadašnih bajrama. Danas se bajram nastoji provesti sa što manje zahmeta i truda zaboravljajući staru izeku da bez muke nema ni nauke. Drugačije kazano, bez žrtve, bez „davanja od sebe za sebe“ kako to lijepo pominje Poslanik, nema ni rezultata i korisnih duhovnih plodova koji se jedino davanjem mogu ostvariti.
4. Vaša poruka muslimanima povodom Kurban bajrama?
Gledao sam matadora u kafezu koji uspijeva da smiri velikog lava samo sa jednom stolicom. Nije mi bilo jasno o čemu se radi sve dok nisam negdje pročitao da se lav koncentriše na jedan cilj, a odjedanput prema njemu idu četiri noge i četiri cilja što ga zbuni i onemogući od reagovanja. Narodi Bosne i Hercegovine žive svojevrsnu permanentnu i mnogostruku krizu koja se izravno reflektuje na naše mentalno zdravlje i našu duhovnost. Svi smo do krajnjih granica preokupirani raznim katastrofičnim vijestima i zabavljeni stvarima koje nisu istinski bitne kako bismo iz vida izgubili ono što jeste bitno. Stoga nam bajram može doći kao blagotvorni lijek da se vratimo vrijednostima koje su jedine važne, a to su porodica, zajedništvo, međusobno poštovanje i uvažavanje.
NAŠA RIJEČ
