Ljubuški je jedan od rijetkih gradova bivše države u kojima je i nakon Drugog svjetskog rata pucnjem iz topa označavan prestanak posta tokom ramazana, piše portal avaz.ba.
Ta tradicija je, pod pritiskom tadašnjeg režima, u većini gradova bila ugašena, ali, zanimljivo, opstala je u Ljubuškom.
Tadašnja lokalna vlast je čak davala i potrebni barut, a tradicija je prekinuta 1979. godine, kada je teške ozljede zadobio tadašnji tobdžija, rahmetli Hasan Korjenić.
U čast duge tradicije i svih ljubuških tobdžija, Medžlis Islamske zajednice Ljubuški, inače jedini u Zapadnohercegovačkom kantonu, ovog ramazana dobio je top čiji je pucanj nakon 43 godine označio dolazak mubarek ramazana i koji ljubuške Bošnjake obavještava o početku iftara.
– Tu vrijednu hediju našem medžlisu darovala je organizacija „Seef“ iz Sarajeva. Ponosni smo što smo obnovili tradiciju, koja je dobro prihvaćena i primljena kao tradicijska vrijednost Bošnjaka muslimana i lokalna atraktivnost i od pripadnika drugih vjeroispovijesti – priča nam Šemso ef. Germić, glavni imam MIZ Ljubuški.
U Ljubuškom ima pet džamija, od kojih su tri u funkciji. Zanimljivo je da se teravih-namazi u prvoj polovini ramazana klanjaju u džamiji na Gožulju, a u drugoj na Žabljaku, a kako bi se, objašnjava nam ef. Germić, s jedne strane zadovoljile želje džematlija, kojih nema mnogo, a s druge, kako bi se svaka od tih džamija našla u svojoj funkciji.
– Solidan je broj posjetilaca i na teravije i na dnevne namaze, s obzirom na broj džematlija. Osjetno je da su ljudi poželjeli zajedništvo – kazuje nam ef. Germić.
Ukazao nam je na još jednu tradiciju u ovom kraju, a riječ je o zajedničkim iftarima koji se priređuju po striktno utvrđenom rasporedu.
– Ramazan je mjesec, da tako kažem, izvrsnosti po svakom pitanju, mjesec pojačanog i fizičkog i duhovnog aktivizma i svako želi da pokaže ono što je najbolje. Nekada to nije bilo na takav način izražavano, a hvala Bogu da je došlo takvo vrijeme da ramazan postane i u vidljivom smislu prisutan i da je postao u tom kontekstu važan i značajan da zadovolji čula sluha, vida i okusa. Jer istančana su sva čula u ramazanu onih koji poste, a tu istančanost ne mogu doživjeti oni koji nisu u tom ibadetu – naglašava ef. Germić.
