Piše: Haris Jaganjac
Šta je to bosanskohercegovacka fudbalska/nogometna platforma i postoji li ona uopšte? Ukoliko postoji da li njena teorijska načela imaju uporište u svakodnevnoj praksi? Svaki fudbalski/nogometni klub sa svojom kulturom i tradicijom projektuje vlastitu filozofiju, viziju, sistem, identitet i navike. Navike predstavljaju takav oblik ponašanja koji se postupno izgrađuje tokom života kao rezultat individualnog iskustva života. One se stiču ovisno o identitetu i kulturi kluba i mogu pozitivno ili negativno djelovati na rad, ali i na sam trenažni proces i prestaciju fudbalske/nogometne igre svakog igraca pojedinacno (“princip majmuna”). Svi klubovi u BiH su svoje temelje gradili na jasnoj i pozitivnoj filozofiji, kulturi, viziji, identitetu i navikama. Upravo iz tih temelja stvarala se prepoznatljiva fudbalska/nogometna igra, ponašanje i kult navijača i navijačkih skupina, tradicija i kultura posjećivanja utakmica na svim takmičarskim nivoima i u svim takmičarskim uzrastima.
Šta je onda problem? U bosanskohercegovačkom nogometu/fudbalu je problem apsurdnosti tačnije tranzit znanja u neznanje koje postaje negativna navika svih aktera uključenih u trenažne procese. Fudbalska/nogometna igra je jednostavna samo su njeni akteri komplikovani ukoliko ne poznaju i prepoznaju struku i ne slijede princip profesionalnosti. Sama riječ profesionalizam oznacava spoznaju stvarnih vrijednosti i rad koji isključuje slučajne pojave. Da bi čitaocima bilo jasnije nijedna znanost/nauka ne moze se proučavati “apparte” jer uvijek postoje prethodna naučnoznanstvena iskustva i saznanja koja se međusobno integrišu do treće (nove) spoznaje o nečemu. Fudbalska/nogometna igra je dinamična o kao takva donosi svakodnevno nova saznanja pomoiu kojih se unapređuje u svakoj novoj prestaciji.
Profesionalizam u modernom fudbalu/nogometu je igra na rezultat. I danasnjem fudbalu/nogometu mnogo je lakše uigrati funkcionalnost odbrane od funkcionalnosti napada(ovakav pristup ne odgovara navijačima, jer oni uvijek žele spektakl uz pobjedu). Posljednje EP u Francuskoj nije nam priuštilo spektakl već upravo vrhunska taktička nadmudrivanja. Dakle, akcenat u savremenom evropskom fudbalu/nogometu jeste na taktičkoj periodizaciji i popularizaciji trenerskog profesionalizma. U bh fudbalu/nogometu, osim stečenih negativnih navika glavna problematika je i (ne)znanje i (ne)poznavanje taktičke periodizacije i principa. Stručni kadrovi u većini slučajeva su vlasnici UEFA licenci, ali nisu i vlasnici znanja o novim metodama, principima i tehnologijama u trenažnom procesu i u samoj igri. Utakmica je uvijek polazna tacka. Prije svake utakmice neophodno je da stručni kadar ima jasnoću u organizaciji, viziji , filozofiji, taktici i cilju koju želi da prenese i proslijedi igračima.
Takva jasnoća igraču nudi konstantno napredovanje I usavršavanje ka najvišem nivou. Cilj svakog treninga je u specifičnom i specijalnom primjenjivanju pa shodno tome i sama priprema za trening/utakmicu mora biti takva. Moje iskustvo kaže da se treneri na ovim prostorima vrlo malo, često I nikako ne pripremaju za trening na ovaj način. Posljedica takvog pristupa jeste loša prestacija fudbalske/nogometne igre na utakmicama. To su utakmice bez taktičkog nadmudrivanja. U medijskim nastupima specifičan je fenomen trenera koji mnogo pričaju, a stručno malo kažu. Naime, za svaki momenat fudbalske/nogometne igre trener mora tačno definisati stil igre kako bi ga razvijao i usavršavao u primjeni. Fudbalska/nogometna igra stalno stvara nove i ekstremne situacije, a svaka situacija diktira nova odgovarajuća rješenja načinima i principima odgovarajućih odluka sa odgovarajućim izvedbama. Sve te nove situacije se mijenjaju brzo iz momenta u moment i to ne samo na terenu nego i u svim segmentima fudbala/nogometa (struktura,menadžment,kadar).
Zato je neophodno imati jasnu viziju i izgrađivati prepoznatljiv identitet kluba, ali prije svega angažovati sposoban i stručan kadar koji može da odgovori svim situacijama i zahtjevima modernog fudbala/nogometa. Uz pojavu čestih smjena trenera u bh. klubovima izgradnja takvog kadra je otežana, jer fudbalski/nogometni profesionalizam zahtijeva isključivo timski rad (teambuilding). Česta smjena trenera u bh klubovima sa sobom je donijela i loš imidž i naviku: kupovinu vještačkih uspjeha seniorskih ekipa. Zbog takve vrste trgovine trenerski kadar izgubio je svoju funkcionalnost i autoritet. Stvorio se jedan novi, nimalo pozitivan imidž u kojima se prvenstvo daje podobnim, a ne sposobnim, neznanim, a ne znanim. Kroz historiju fudbala/nogometa na ovim prostorima oduvijek su stvarani vrhunski igrači sa vrhunskim trenerima. Nažalost, to je samo historija.
Današnja, nadam se samo trenutačna, bh fudbalska/nogometna platforma zaustavila je godinama dugu kulturu stvaranja takvog kadra i stvorila jednu novu pseudokulturu koja je apsolutno neprihvatljiva u modernom evropskom fudbalu/nogometu. Ovakve “loše” navike se prenose i izvan terena pa uništavaju ostale lijepe navike porodičnih odlazaka na utakmice. Prije su čak i navijači svojim stilom navijanja , podržavanja i druženja privlačili mnoge simpatizere i ljubitelje fudbala/nogometa. Kupovina “vještačkih”seniorskih uspjeha prenosi se i na mlađe kategorije tako da reprezentativne selekcije sačinjavaju igrači izvan BIH(dijaspora). To je posljedica nedostatka vlastite baze igrača u domovini. Nije problem ukoliko se radi o kvalitetnom igraču koji ce donijeti rezultat, ukoliko se dovode igrači samo da bi se vještački popunila mjesta takva selekcija je štetna i besmislena. U većini slučajeva treneri i igrači u BiH gledaju na fudbal/nogomet iz navijačke perspektive, učestvuju u igri, a igru ne razumiju. Takav pristup je pristup “dodvoravanja”.
Kada im se predloži projekat koji bi transformisao kvalitet igre i trenaznog procesa na bolje, oni uvijek daju alibi: “ovo je BiH, a ne Evropa”. Što je apsolutno netačno. Nemoguće nije činjenica nego samo stav. Ono što se čini nemogućim ostaje tako samo do trenutka dok neko ne nađe način da riješi ono u šta su svi akteri prije njega bili sigurni da je nerješivo. Šta je onda moguće “rješavati” u bh. fudbalu/nogometu? Rješenje leži u 4K modelu. Kako bi čitaocima bilo jasnije , a bojim se da i Ljudi koji su trenutno na pozicijama i koji bi morali znati o kakvom se modelu radi, u narednom tekstu ću pojednostaviti. Poređenja radi Portugalci imaju svoj “fight club” model, Holanđani svoju “Zeister visie” itd. Nama odgovara i neophodan je 4K model: 1K-kvalitet; 2K-kvantitet kvaliteta; 3K-kontinuitet kvaliteta, kvantiteta, kvaliteta; 4K-kompententnost. Ovaj model ima svoje jasne principe, način, filozofiju, trenaznu periodizaciju, kompleksnost analize sa jednostavnim rješenjima. Tako da je fudbal/nogomet kompleksan za one koji ne razumiju i ne znaju, a jednostavan za one koji znaju (talente).
Projekat rada prema ovom modelu nudio sam klubovima (2004. FK Sarajevo, 2006. FK Velež, 2015. FK Željezničar, 2016. FK Mladost , 2004-2011 F/NSBiH) tako da su imali priliku i mogućnost da ga integrišu u svoje vizije i svoj rad, ali im je “lakše” vještačke uspjehe prezentovati masi, jer za takve uspjehe rad , znanje i stručnost nisu bitne kategorije.
Snaga bh fudbala/nogometa leži u izgradnji i prezentaciji prepoznatljive igre posebno u internacionalnim takmičenjima. Zato je potrebno aktivirati najstručniji kadar sa akcentom na znanje, a ne diplome. Mi u odnosu na Evropu imamo mnogo više stručnih i kompententnih trenera koji odlično poznaju i tradiciju i kulturu fudbala/nogometa ovih prostora. Svakim angažovanjem nekih drugih nekompententnih Lica izvan bh. fudbalske/nogometne platforme plaćamo gubitkom vremena koje se ne može nadoknaditi. Na ovaj način samo se sistemski uništavaju cijele generacije jer za promjene u fudbalu vremenski period od 10 godina je relativno kratak, ali u poređenju sa igračem taj isti period predstavlja njegovu cijelu profesionalnu(seniorsku) karijeru. Dakle, u tom ” kratkom” periodu igrač se ili ” uništi” ili ” podrži”.
Mi sebi ne možemo dozvoliti luksuz gubljenja igrača, jer smo malobrojna zemlja. Rijetki imaju sreću da su napustili zemlju i svojim odlaskom iz nje spasili svoju karijeru (Edin Džeko). Za preventivno djelovanje kao što sam naveo potrebni su najbolji i najstručniji, potrebna je avangarda koja je u početku uvijek neshvatljiva, osporavana i napadana, ali jedino avangarda može donijeti odgovarajuća rješenja. Mediji bi trebali uz svako novo angažovanje trenera prije nego što starta sa trenaznim procesom i takmičenjima zahtjevati da jasno prezentuje javnosti svoju stručnost kroz fudbalski/nogometni program, vizije, stil igre i sl. Ukoliko danas slušate i analizirate medijske nastupe bh. trenera vidjet ćete da one vrlo malo, gotovo neznatno imaju stručan sadržaj. Mnogo pričaju a ništa stručno ne kažu. Stručni izrazi danas su zamjenjeni floskulama. Npr. kada izgube utakmicu, oni kažu kako igrači nisu ispoštovali dogovoreno. Kada pobjeđuju kažu kako su igrači ispoštovali dogovoreno.
Prema ovom njihovom principu ja bih vrlo lako bio najbolji trener na svijetu jer bih golmanu rekao: “danas nemoj da primiš gol!” . Veznom igracu bih rekao: “odigraj samo jedan pas prema napadaču !” A napadaču bih rekao da iz tog jednog pasa veznog igrača postigne gol. Odbrambeni igrači bi igrali kako žele jer golmanu je rečeno da danas ne primi gol i on to treba ispoštovati. Drugi primjer floskula koje su zamjenile stručnu analizu i sadržaj jeste izjava kako je ekipa pokazala karakter?! Kao da do tog momenta nije imala karakter. U fudbalu/nogometu karakter se ne trenira. Trenira se samo pobjednički mentaliteta. Treneri često izjavljuju kada izgube kako ih je “poremetio protivnički pogodak” kao da je zabranjeno da protivnička ekipa prva povede. Zatim, izjave poput “ekipa je ostavila danas srce na terenu” su nestručne. Bolje da su ostavili i prezentovali znanje, nego srce. I mnogo je još takvih primjera. Zato su mediji obavezni da na to upozoravaju, kritikuju i pišu o tome, a ne da takvim izjavama aplaudiraju.
Naravno, da postoje i pozitivni primjeri, ali u mnogo manjem broju nego negativni. Nedavni uspjeh našeg trenera Brune Akrapovića ili stručno komentarisanje i analiza reprezentativnih utakmica od strane Nermina Šabića su pozitivan primjer stručnog pristupa fudbalskoj/nogometnoj materiji. Postoje još mnogi koji će se prepoznati i koji se moraju uključiti i angažovati u bh fudbalsku/nogometnu platformu. To je jedini ispravan put ka stvaranju novih pozitivnih navika u bh fudbalu/nogometu. Dakle, može se zaključiti da je prvoshodno potrebno angažovati naše najbolje stručnjake koji su kompententni za izradu i izvedbu projekata u 4K modelu, poboljšati komunikaciju medija sa fudbalskim/nogometnim akterima, stvarati i usavršavati originalan fudbalski/nogometni identitet uz prepoznatljivu igru. Takav identitet ne smije se nametati, nego se mora izgrađivati kroz nove tehnologije, principe i metode poštujući tradiciju svakog kluba ponaosob. Projekat 4K modela ne nudi instant brza i lagana rješenja. To je dugotrajan proces, koji je temeljan i postojan i u kojem su svi akteri angažovani maksimalno.
Ja nisam neko ko može odrediti da li ce trener u budućnosti postati vrhunski ili ne, ali sebi dajem za pravo da mogu i znam procjeniti i ocjeniti ispravnost trenaznog procesa kao i savremenih fudbalskih/nogometnih tokova u svim njegovim segmentima. Mladi talentovani ljudi ukoliko ne dobijaju podršku za svoju izvrsnost sve češće i brže napuštaju našu zemlju. Činjenica da je u posljednjoj godini oko 100.000 obrazovanih mladih ljudi napustilo BiH surovo svjedoči koliko naše društvo , a posebno edukatori zanemaruje ovu kategoriju koja je osnovna jezgra svakog modernog društva. Nije potrebno naglašavati o kakvom se gubitku radi posebno za ovakvo malobrojno društvo kao što je bosanskohercegovačko. Ti mladi talentovani ljudi trenutno svojim znanjima i kreativnim potencijalima unaprijeđuju neka Nova društva, neke nove fudbalske/nogometne klubove. Najveća potrošnja materijalnih sredstava okrenuta su ka spomenutim vjestačkim uspjesima seniorskih ekipa a ne ka ulaganju u vlastite omladinske selekcije. Tako su nizale uspjehe ali i brzo nestale ekipe poput FK Modriče, NK Brotnja, FK Leotara, NK Posušja, FK Velež, NK Žepča, itd.
To je naša odgovornost i naš neuspjeh. O odlasku talenata sa ovih prostora i prije su govorili i pisali o tome mnogi književnici i učenjaci sa naših prostora (Selimović, Crnjanski, Dizdar, Andrić, fra Zvizdović i mnogi drugi) posebno je to naglašeno u “Seobama” M. Crnjanskog gdje je pojam seobe (odlazaka ) uzet kao pojam neprekidnog kretanja uslijed jednog uznemirenja i nesreće, jedne nemoći naroda koji je osuđen da luta tražeći sreću u nepoznatom. S druge strane ostaju oni koji su masa u novonastalom društvu. Masa koja pušta da je stihije života nose i razbijaju krećući se u nekom omađijanom pseudonacio krugu sa tragičnošću besmisla i uzaludnosti.
Tumarali su kao muhe bez glave, jeli su, pili su, spavali su, da naposljetku trčećim korakom poginu zakoračivši u prazninu po tuđoj volji i za tuđi račun. A ovi što odoše bi im mrsko da se sjećaju svojih jer nikada nisu ni vjerovali da će se vratiti tamo gdje ne prepoznaju svoje gnijezdo.
I na kraju želim naglasiti da se u svom tekstu bavim isključivo činjeničnim stanjem u bh fudbalskoj/nogometnoj platformi. Namjera mi nije da uvrijedim nego da upozorim, niti da edukujem nego da informišem čitaoce. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namjerna. Ko se prepozna, shvatiće!
Sportske.ba
