Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković tokom gostovanja u emisiji “Nedjeljom u 2” na Hrvatskoj televiziji, odbio je odgovoriti na pitanje da li je Hrvatska izvršila agresiju na našu zemlju.
– To su teme sad, interpretacija pravnika, u kojoj se u toj presudi “šestorci” za udruženi zločinački poduhvat može iščitati definicija u kojoj se kaže da je to projekat Banovine koju je živio Tuđman i da je on zapravo bio taj. Je li on bio taj, preko ljudi iz BiH ili je učešće formalno, to su te teme koje bi nam ovdje danas eksplodirale i bit ću tu diplomata da zadržim taj odgovor za sebe – rekao je Konaković.
Uprkos presudama MSKJ da je političko i vojno rukvodstvo Republike Hrvatske imalo ukupnu kontrolu nad snagama HVO-a i da je sukob bio međunarodnog karaktera, MVP Konaković ima dilemu da li je RH počinila agresiju i da li je Tuđman "bio taj"?! pic.twitter.com/Aq0sH2Dzrn
— Faktor.ba (@faktorba) March 19, 2023
Interpretacije ili činjenice
Porazno je da šef bh. diplomatije priča o “interpretacijama pravnika”, u slučaju u kojem prostora za bilo kakva tumačenja nema. U presudi takozvanoj “hercegbosanskoj šestorci”, istina, utvrđena je agresija Hrvatske na BiH, ali ona nije jedina, nego je u cijelom nizu predmeta pred MKSJ-om, ali i Sudom BiH, utvrđen međunarodni karakter sukoba i to da je politički i vojni vrh na čelu s Tuđmanom imao kontrolu nad HVO-om.
Krenimo od presude šestorici nekadašnjih lidera tzv. Herceg-Bosne, koja se odnosi na zločine počinjene od 1992. do 1994. godine u osam bh. općina i pet zatočeničkih centara, od kojih su po dva bila uspostavljena u Mostaru (Heliodrom i Vojno) i Čapljini (Dretelj i Gabela) te u Ljubuškom.
Jadranko Prlić pravosnažno je osuđen na 25, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković po 20, Valentin Ćorić 16, a Berislav Pušić 10 godina zatvora. Sva šestorica osuđena su temeljem udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) kao oblika individualne krivične odgovornosti za sudjelovanje u stvaranju hrvatskog entiteta u BiH s ciljem ponovnog ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva. Najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske, tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, označeni su, i u žalbenoj presudi, kao članovi UZP-a.
Pored toga, aprilu 1993. došlo je do napada snaga HVO-a na selo Ahmići u općini Vitez, prilikom čega je ubijeno preko sto civila bosanskih muslimana, uključujući 32 žene i jedanaestero djece. Ovi zločini počinjeni su u okviru međunarodnog sukoba koji je vođen između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine 1993. i 1994, a u kojem je Republika Hrvatska imala sveobuhvatnu kontrolu nad jedinicama HVO-a, kao što je potvrđeno u presudama MKSJ-a.
Za pokolj u Ahmićima pred MKSJ-om donesene su presude za zločine koji uključuju teška kršenja Ženevskih konvencija, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Osuđeni su Dario Kordić, Mario Čerkez, Miroslav Bralo, Anto Furundžija, Drago Josipović i Vladimir Šantić, a pred Sudom BiH osuđen je još i Paško Ljubičić. U predmetima Aleksovski, Blaškić, Bralo, Kordić i Čerkez, Naletilić i Martinović, Rajić i Prlić i drugi sudska vijeća MKSJ-a utvrdila su da je tokom razdoblja od januara 1993. do aprila 1994. postojao smišljeni progon bosanskih Muslimana s teritorija HZHB i njihovo podjarmljivanje.
U navedenim predmetima sudska vijeća su utvrdila da su zločini u ovim predmetima počinjeni u kontekstu oružanog sukoba između bosanskih Muslimana i Hrvata, ali prije svega u okviru međunarodnog oružanog sukoba.
Riječ pravnika
Konaković se poziva na različita tumačenja pravnika, premda su presude jasne i laiku bez bilo kakvog stručnog tumačenja pravnika. Nije rekao na koje se tačno pravnike poziva, ali recimo jedan od najistaknutijih advokata iz Zagreba Anto Nobilo je bez dvojbe rastumačio da je Hrvatska bila agresor u BiH.
Nobilo je bio advokat odbrane Tihomira Blaškića.
– Projekt Herceg-Bosne bio je projekt Hrvatske putem bh. Hrvata. Oružani sukob u BiH je dokazan, vodio se na tlu BiH i Hrvatska je tu bila agresor – kazao je Nobilo u martu 2019. za N1.
Primjera radi, Pero Kovačević, pravnik i član pravnog tima obrane Ivana Čermaka, komentirajući presudu “šestorki” je nedvosmisleno izjavio da je Hrvatska presuđena za agresiju.
– Srbija i Milošević su amnestirani za zločine u BiH vezano uz presudu Mladiću. Tamo je rečeno da je riječ o internom sukobu, a ovdje imamo isti sukob za koji se tvrdi da je međunarodni. Hrvatska je prošla gore od Srbije i to je potpuno neshvatljivo. Hrvatska je ovom presudom osuđena za agresiju na BiH – kazao je Kovačević 2017. za hrvatske medije.
Za razliku od ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić ni 2001. godine nije imala dilemu da će Hrvatska, odnosno tadašnje rukovodstvo na čelu s Tuđmanom, biti presuđeno za agresiju na BiH. To je još tada izjavila u Saboru Hrvatske zbog čega je trpila napade od hrvatskih nacionalista.
Dakle, jedini mogući odgovor na postavljeno pitanje je da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, što je to utvrđeno presudama. Ukoliko šef bh. diplomatije to ne zna, to je samo po sebi skandalozno. Ukoliko, pak, Konaković zna ove činjenice, a izbjegava ih reći da bi se dodvorio bilo kome u Zagrebu i HDZ-u BiH na čelu s Draganom Čovićem, onda je dostojan prezira.
Izvor: Faktor
