Loša socio-ekonomska situacija i pad nataliteta su problem s kojima se Bosna i Hercegovina susreće gotovo tri decenije, no još uvijek bez pravog sistemskog pristupa i preraspodjele resursa nisu stvorene pretpostavke za rješavanje ovih problema, piše Inforadar.
Već pred početak rata, Bosna i Hercegovina je bila u kasnoj podetapi demografske tranzicije, za koju su karakteristične niske stope nataliteta, a zatim je, isforsirana ratom, ušla u posttranzicijsku fazu razvoja stanovništva. Ovu situaciju dodatno komplikuje i neadekvatna socijalno-ekonomska situacija.
Posmatrajući grafikon, prema istraživanju urađenom u martu ove godine, uviđamo da je partner 1 uglavnom zaposlen, oko 80%. To se odnosi na oca, odnosno majku, ukoliko je samohrana. Zaposlenost kod partnera 2 pada i ovdje je omjer 1:3. Partner 2 u ovom istraživanju podrazumijeva majku koja je u braku. Iz ovih rezultata proizilazi da su samohrane majke zaposlenije od onih koje su u braku, što zbog prisiljenosti da pronađu posao, ali i zbog toga što se većina žena odlučuje za ulogu samohrane majke tek nakon što ostvari osnovne socijalno-ekonomske uslove (znamo li da država nema nikakav senzibilitet prema ovoj populaciji). U istraživanju je učestvovalo 100 ispitanika.
Visok nivo siromaštva u BiH, nejednake plate, socijalna nejednakost između kantona i entiteta, slaba institucionalna zaštita, nepovjerenje u državu i sistem, dakle, posljedice su uređenja bh. društva i utiču na gotovo sve životne odluke stanovništa.
Gotovo 91% ispitanika u našoj anketi se izjasnilo da socio-ekonomski uslovi u BiH bitno utiču na sklapanje braka i rađanje djece. Problem je što ne utiču afirmativno – nego negativno. Činjenica da 91% ispitanika ne vjeruje svojoj državi i osjeća se sputano i nezaštićeno, te su svjesni da neće ostvariti nikakve benefite od države je zastrašujuća. Ako bi se ove projekcije „prelile“ na društvo u cjelini, nažalost, rezultati ne bi bili nimalo afirmativniji.
Životni standard podrazumijeva elemente lične potrošnje: ishranu, obuću, odjeću, stan, higijenu, kulturni život, razonodu, itd. U širem smislu, pod mjerenje životnog standarda spadaju: zdravlje, potrošnja hrane i ishrana, obrazovanje, zaposlenost i uslovi rada, stanovanje, socijalna sigurnost, odijevanje, rekreacija, zabava, ljudske slobode… Svi ovi faktori su u direktnoj vezi sa osamostaljivanjem pojedinca i tendencijom zanivanja porodice.
OSTVARIVANJE VAN GRANICA BIH
Značaj porodice kao primarne društvene zajednice je nemjerljiv. Ogleda se prevashodno u njenim funkcijama i odgovornošću kako prema sebi iznutra, tako i prema društvu u cjelini. Porodica je spona između individue i društva.
Bosanskohercegovačko društvo je prilično tradicionalno i na zansivanje braka još uvijek gleda više kao na plodotvorno ujedinjavanje dvije porodice, nego ujedinjavanje samo dvije individue, no ovaj proces je itekako inhibiran socio-ekonomskim faktorima, što ima negativne implikacije na sve sfere društva te su ljudi primorani da se porodično ostvare negdje drugdje.
Statistike pokazuju da je od 2007. godine, kada je prvi put broj umrlih nadmašio broj rođenih, za samo 10 godina naša zemlja je izgubila 40.000 stanovnika, koliko iznosi negativni prirodni priraštaj.
Prema posljednjim rezultatima popisa 186.030 mladih do 30 godina se izjasnilo da živi sa roditeljima, što je još jedan pokazatelj da se tranzicija u zrelost i osamostaljivanje, a samim tim i zasnivanje vlastite porodice, prolongira do daljnjeg. Prosječna dob žene koja rodi prvo dijete se pomjerila na 28,7 godina.
U uslovima visokih troškova života u BiH, nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti, posebno osoba u dvadesetim i tridesetim godinama, proširenje porodice bi u mnogim slučajevima pogoršalo njihov ionako nezavidan materijalni položaj. Problem nezaposlenosti, koji je među mladima poprimio epidemiološke razmjere, osim što utiče na odluku o sklapanju braka i rađanju, snažan je repulzivni faktor koji će i u narednom periodu poticati iseljavanje iz države. Emigracijom se tako gubi ljudski kapital, čime biva ugrožena perspektiva ne samo demografskog nego i društvenog razvoja BiH.
Na pitanje da li bi napustili Bosnu i Hercegovinu, gotovo 60% ispitanika se izjasnilo pozitivno. Ovo je alarmantan podatak, s obzirom da gro ovog istraživanja čine radno sposobno stanovništvo, ono od kojeg se očekuje da osim što ostvari potomstvo, doprinosi radeći i puneći budžete iz kojih se finansiraju penzioneri i ostale socijalne katerogije. Osim toga, ova populacija je znatno obrazovanija od generacija prije i iskusnija od generacija koje dolaze i treba da bude okosnica društva.
NEPOVJERENJE U DRŽAVU
S ovakvim podacima, BiH je trajno uništena zemlja, bez ikakvih pozitivnih prognoza i statistika i bez mogućnosti popravka situacije. Razlog ovako alarmantnih podataka je deprimiranost građana, slaba ekonomska situacija i slaba socijalna podrška, koja se ne odnosi samo na socijalna primanja, nego i servise.
Najveći problemi s kojima se stanovništvo susreće, osim niskih plata, nemogućnosti pronalaska posla i sigurnosti su loša institucionalna zaštita i podrška, loš zdravstveni i obrazovni sistem, nepostojanje socijalnih servisa i politika, te generalna apatija i nepovjerenje u državu i sistem u cjelosti.
Prilikom analize ekonomske situacije, uviđamo da partner 1 ima znatno viša primanja, odnosno, jedna četvrtina ispitanika ima platu višu od 1.250 KM, što je iznad prosjeka, no analiziramo li dalje, vidimo da se polovina i dalje kreće oko i ispod prosjeka, koji je od 500 do 1.000 KM, što nije ni blizu potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu, a koja je po posljednjim istraživanjima u martu mjesecu iznosila 2.074 KM.
Još jedan alarmantan podatak je da više od 10% ispitanika koji su nosioci domaćinstva imaju primanja ispod 500 KM, što je zapravo četvrtina potrošačke korpe. Ni kod drugog partnera situacija nije povoljnija. Uviđamo da nešto više od 15% ispitanika ima platu višu od 1.250 KM, a ostatak se kreće u rasponu između 500 i 1.000 KM. Dakle, ni dvije prosječne plate ne mogu da zadovolje potrebe potrošačke korpe u BiH.
Birajući po važnosti socio-ekonomskih faktora koji utiču na odgađanje ulaska u brak i ostvarivanja potomstva, većina ispitanika se izjasnila da je osnovni problem loša ekonomska situacija. Više od 70% ispitanika je navelo ovaj argument. Zatim slijedi nemogućnost pronalaska zaposlenja (njih više od 60%). Zatim postotak rapidno pada te 20% ispitanika smatra da je i loša zdravstena zaštita jedan od uzroka odgađanja roditeljstva. Više od 10% ispitanika navodi i nemogućnost podizanja kredita i loš obrazovni sistem kao argumente za odgađanje roditeljstva, a ispod 10% smatra da je i nemogućnost usvajanja djece, odnosno komplikovana birokratija, jedan od razloga zašto ljudi ne pokušavaju da se ostvare kao roditelji na ovaj način.
U 2018. godini u BiH rođeno je samo 28.555 beba, dok je istovremeno umrlo 36.305 ljudi, odnosno 7.750 više nego ih se rodilo. U devet mjeseci ove godine ta brojka je u oba entiteta već oko 5.000 i prognoze do kraja godine nisu nimalo optimistične.
Ukoliko se ovaj trend i nebriga nadležnih nastavi, Bosna i Hercegovina će postati zemlja za skončati, nakon što se porodično i profesionalno ostvarite u nekoj od evropskih zemalja, a onda se ovdje vratite, odakle ste jednom davno krenuli.
(Tekst je proizveden u okviru projekta IMEP-a „Analitičko novinarstvo i javni interes“)
Inforadar
