Home » Olgun: Ništa što je gradonačelnik rekao nije bilo istina, mnogi, uključujući njega nisu htjeli ništa uraditi za klub

Olgun: Ništa što je gradonačelnik rekao nije bilo istina, mnogi, uključujući njega nisu htjeli ništa uraditi za klub

Prije tri godine, turski biznismen, Aydin Olgun bio je vlasnik upravljačkog paketa u dva kluba – NK Čelik u Zenici, Bosni i Hercegovini i FC Shkupi u Makedoniji. Danas, jedan klub je u trećem rangu, drugi, onaj u kojem je i ostao, je prvak države.

Prvenstvo u Makedoniji još nije završeno, ali izgledno je da je FC Shkupi novi prvak. Klub koje je u vlasništvu Aydina Olguna igra odlično, rezultati su tu i budućnost se čini svijetlom. Bio je to povod za razgovor za Turčinom kojeg u Zenici danas ne pamte po dobrom, ali koji je očigledno imao snage i znanja da svoj projekat privede kraju i podigne pehar prvaka države.

Do prije nekoliko godina bili ste predsjednik i NK Čelik u Bosni i Hercegovini i FK Shkupi u Makedoniji. Danas je FC Shkupi šampion Makedonije, dok se NK Čelik takmiči u nižoj ligi  i trenutno nema prvenstvene ciljeve. Možete li nam objasniti kako je nastala ova velika razlika?

Ja sam neko ko na fudbal gleda projektivno. Prije svega, pokušavam da predstavim projekat. Zatim integrišem ciljni projekat sa svojim kolegama u klubu i sinergijom kluba uopšte. Razlika je u tome što klubovi zapravo imaju svoja tijela. Nadao sam se da ću napraviti velike stvari u Bosni. Nažalost, fizička struktura kluba, stanje klupskog fudbala u zemjii, ljudi u fudbalu nisu pogodni da tamošnji fudbal ide naprijed. Naročito kancerogena struktura u klubu (mislim na kancerogenu strukturu, nažalost nisam mogao realizirati ovaj projekat u BiH zbog gomile ljudi koji su izdali nacionalni fudbal ciljajući samo tri do pet centi u bh. fudbalu.) Velika želja mi je bila da ovaj projekat realizujem u Bosni i da nastupam u evropskim kupovima sa nogometnim klubom Čelik. Kada sam preuzeo NK Čelik, mislio sam da preuzimam kompaniju. Mislio sam da smo korporativni klub. Nažalost, došli smo do veoma velike igre. Nažalost, sve je bilo pogrešno od preuzimanja kluba do kraja. Naravno, ima li tu moje krivice? Mislim da je najveća greška bila moja. Moja najveća greška u ovom trenutku je bila povjerenje u ljude. Turčin koga sam postavio na čelu kluba kako bi uspostavio vezu među nama zaista me je iznevjerio jer advokat me je doveo od strane osobe koja je bila fudbalski menadžer, koju sam poznavao kao prijatelja kada sam preuzimao klub i pošto je govorio bosanski jezik, koji je jezik kluba.

U ovoj fazi su oni obavili sve transakcije, bio sam prilično uvjeren da klub može postati kompanija, da će prijeći na mene kao firma, pa čak i da je prešao na mene kao firma. Zapravo, nikad neću zaboraviti, na pres-konferenciji održanoj na stadionu nakon utakmice, jedan novinar mi je uputio pitanje na vrlo nametljiv način. Pitanje je bilo da li je ovo klub ili kompanija? Jeste li sigurni da je to kompanija? Rekao sam vrlo odlučno da je ovo kompanija. Naljutio sam se i na novinara misleći da postavlja zlonamjerna pitanja. Ali danas shvatam da je novinarsko pitanje bilo sasvim prikladno. Izvinjavam se tom novinaru preko vas. Danas razumijem mnogo bolje. Shvatite situaciju. Na pres konferenciji održanoj nakon te utakmice, mislio sam da je klub još uvijek kompanija. Međutim, ljudi koje sam smatrao prijateljima su ljudi od 3-5 centi. Bacili su nas u takav vrtlog za 3-5 centi. Jer njihov kvaliteta to samo dozvoljava.Nije bitno od sada. Jedino za čim žalim je što volim i što mi je stalo do Bosne. Nije trebalo biti ovako. Takvi ljudi ne bi trebali postojati. Kada sam rekao da je to moja greška, mislio sam na to da sam trebao kontrolisati svoj rad bez povjerenja nikome, ne dozvoliti da me ljudi zavaraju.U Makedoniji su stvari lakše, sistem je jednostavniji. Ni fudbalski savez ni sistem ne dozvoljavaju da klubovi budu u propasti. Osjećaj pripadnosti klubovima ljudi koji su u klubovima i koji služe klubovima je na veoma visokom nivou. Ljudi u Makedoniji se ne ponašaju razmišljajući o tome kako možemo koristiti klubove za svoje interese, oni razmišljaju o tome kako mi možemo doprinijeti klubovima. U tom pogledu, inkorporacija tamo funkcioniše veoma dobro. Stavili smo svoj projekat na sto, postavili ciljeve, radili u harmoniji sa kolegama i postepeno krenuli ka ciljevima koje smo postavili. Da, danas je izvjesno 90% da smo šampioni i jako smo sretni radi toga. Ali za nas je prvenstvo početak za naša planirana dostignuća, ali u ovom trenutku naš glavni cilj je da stvorimo FK Shkupi koji je poznat u Evropi sa svojom fudbalskom akademijom i sjajnim fudbalerima. U ovom trenutku, prvenstvo je prvi korak koji smo napravili prema našim ciljevima. Ali čak i ovaj prvi korak ka našim ciljevima čini nas veoma sretnima.

 

Ljudi u Bosni, posebno oni iz Zenice, nisu bili zadovoljni načinom na koji su vaši planovi predstavljeni. Očekivali su veću transparentnost i zvaničnu dokumentaciju vaših planova. S tim u vezi, možda to proizlazi zbog toga što niste fizički mnogo boravili u Bosni ili zbog vaših predstavnika ovdje. Radite li drugačije u Makedoniji? Kako su vas navijači dočekali u Makedoniji? Jeste li imali problema s tim da imate turskog šefa kluba?

U biti, najbolji dio fudbala je to što on ujedinjuje. Religija, jezik, rasna podijeljenost, to su stvari koje su u fudbalu sporedne. Ovo je prva konstitucija sporta. Tome služi sport. Danas najvećim engleskim klubovima upravljaju predsjednici stranih klubova. Isto tako, situacija nije drugačija u Francuskoj, Španiji, Italiji i SAD. Ukratko, ljudi iz inostranstva mogu postati vlasnici klubova u gotovo svim razvijenim zemljama. Nije važno ko vodi fudbalski klubovi, već kako ih vode. Nikad nisam imao takav problem u Makedoniji i nikada neću imati. To je zbog toga što ljudi u Makedoniji znaju i vide da svaki dan idu naprijed stvarajući svoje vrhunske klubove. Što se tiče Bosne, kao što sam odgovorio u prethodnom pitanju, kada smo kupili klub, nismo mogli da napravimo korak ka cilju baveći se lažima, izdajom i trikovima. Nažalost, većina onoga što sam znao da je istina, ispostavilo se da je laž.

Svi znamo koliko je teško zaraditi novac od fudbala u zemljama poput Bosne i Makedonije. Valjda ste otišli s gubitkom u Zenici. Kakav je status FK Shkupi nakon što je prvak u Makedoniji? Koliko vam je godina trebalo da dođete u pozitivno stanje? Koji je vaš glavni izvor prihoda za vas i FK Shkupi?

Sretni smo zbog toga. Naši planovi napreduju veoma dobro u tom pogledu. Klubovi se generalno dijele na dva uzgajivača i takmičarske klubove. Imamo obje klupske strukture koje sam pomenuo u FK Shkupi i planirali smo da klub upravlja u skladu sa obje strukture i uspijevamo da upravljamo na ovaj način. Na primjer, uspjeli smo poslati pet-šest naših igrača u inostranstvo u posljednjih godinu i po dana. Naravno, za razliku od mentaliteta koji sam spomenuo, mi nikada nismo bili s idejom da profitiramo od klubova i da novac koji zaradimo stavljamo u džep. Naša misija, vizija i svrha je da novac iz kluba namijenimo za rast kluba. Vremenom, to će vidjeti svi. Ne služimo samo FK Shkupi već i makedonski fudbal. Pokušavamo da unesemo nešto u nacionalni fudbal. Nadam se da će vlasti u zemlji i čelnici zajednice biti uz nas i dati nam više podrške i pomoći u ovim projektima. Do naših ciljeva, misije i vizije koje sam spomenuo ne idemo hodanjem, već trčanjem. Otvoreno pokazujemo makedonskoj javnosti kako ostvarujemo svoje ciljeve u fudbalu.

Vratimo se Čeliku. Šta je bio glavni razlog zašto ste napustili Čelik? Otišli ste iznenada, najavili ste da napuštate klub preko Instagram profila. Zar ne bi bilo tačnije da medijima objasnite da odlazite sa press konferencijom?

 

Nažalost, moji putevi i putevi Čelika se nisu podudarili. O tome sam dao detaljna objašnjenja u prvom pitanju na ovu temu. Kako sam shvatio mnogo kasnije, cilj NK Čelika nije bio da klub ide naprijed. Ovdje se tražilo žrtveno jagnje da bi se mogao prekriti napravljeni nered. Nažalost, i mi smo postali alat za to i iskorišteni smo. Kao što sam već odgovorio, advokat kojeg smo angažovali prilikom kupovine kluba i za kojeg smo mislili da će nam pomoći obećao je osnivanje kluba, ali klub nikada nije postao kompanija i nije institucionalizovan. Ponoviću, nas je menadžer, za kojeg sam mislio da mi je prijatelj, prodao za siću. Drugim riječima, ljudi koje sam tamo stavio, povjerio klubu i kojima sam vjerovao od početka su se ispostavili kao loši ljudi koji su bili spremni „da nas jeftino prodaju“. Ništa što je gradonačelnik rekao nije bilo istina. Iz mog ugla, NK Čelik je bio potpuna neuspješna operacija. Opet kažem, za ovo sam ja odgovoran. Nisam trebao toliko vjerovati ljudima. Ljudi o kojima govorim su ljudi od pet centi (jeftini ljudi) i to će ostati do kraja života.

Mnogi ljudi koje sam spomenuo, uključujući gradonačelnika, nikada nisu imali namjeru da urade bilo šta za klub. Njihov je cilj bio samo kako da se riješe kluba. Suprotno ovome što ste spomenuli, moj odlazak iz Nk Čelika nije se dogodio iznenada. Puno sam se borio da ne odem. Niko ne zna, mi smo tokom ovog procesa 10 puta tražili od gradonačelnika termin za susret. Nikada nije razgovarao sa nama. Predsjedniku, koji nas je dočekao crvenim tepisima na kapiji kada smo dobili klub, bilo je previše da se sastaje s nama u narednom periodu. Osim toga, Fudbalska federacija nikada nije bila uz nas. Vidite, nisam iznenada odustao. Zaista sam se jako borio da ne odem. Gotovo svi su znali za to. Ali u NK Čeliku postoji takva struktura da su ljudi koji se smatraju “djecom grada” uzeli za svoju dužnost da opljačkaju klub i ova situacija je postala normalna od strane određenih institucija. Što se tiče teme Instagrama, ovi događaji se ne mogu objasniti međusobnim dijalogom. Da bih se objasnio, htio sam ovo najaviti u okruženju bez dijaloga. Rekao sam i najavio u svakom mediju u svakoj prilici. Rekao sam: “Ovaj klub nije moj. Čak i da dam 100 miliona dolara, ne mogu uzeti ovaj klub i otići. Ovaj klub je klub grada, budimo zajedno.“ Ali mnogi ljudi su se borili da ne sruše prljavu strukturu u klubu umjesto da nas razumiju. Jer, da se shvati naša misija i da nismo izolovani, sva prljavština u klubu bi nestala. Zapravo, glavni problem ovdje je što gradski čelnici vide klub kao teret. Njihova logika je zapravo skupljena ovdje, pošto je došao, neka radi sve. Tako se uspjeh ne može postići. Tako nešto nije viđeno nigdje u svetu. Uspjeh se postiže saradnjom zajednice, navijača i čelnika tog grada. Uvijek će ostati neubjedljiva logika da „ sve uradi jedan čovjek,,čitav teret da bude svaljen na njega, zašto je onda došao.” Danas je svima poznato da su vlasnici vodećih fudbalskih klubova svjetskog fudbala, poput PSG-a i Čelzija, jedni od najbogatijih ljudi na svetu. Da li ste ikada čuli da se ovi ljudi kažu: Našoj ekipi ne treba sponzor, novac daje samo vlasnik kluba.“ Ne. Takva logika nikada nije ispravna. Klubovi moraju biti zajedno da bi se integrirali u svoju zajednicu i koračali istim putem.

  NK Čelik: Koliko duga smo vratili za skoro dvije godine

Javnost u BiH je bila vrlo sumnjičava prema vašim planovima, niste bili baš popularni u našoj državi, kakva je vaša popularnost kao sportista nakon što je vaš tim postao prvak u Makedoniji?

Populizam je dušman fudbala. Ne radim ovo da bih bio popularan ili da bih povećao popularnost. Pokušavam ostaviti tragove za sobom, pokušavam stvoriti djela. Moja prava sreća je što sam uspješan na ovom polju. Stoga me ni na koji način ne zanima populizam fudbala. Sve do čega mi je stalo je ispunjenje i afirmacija ciljeva koje sam zacrtao u svom srcu. Zato ne znam da li sam jako popularan u Makedoniji. Ali kao što sam već rekao, još smo na samom početku puta. Siguran sam da je FK Shkupi veoma važna fudbalska figura u Makedoniji. Također, vjerujem da će nastaviti da raste na ovom polju.

Da ste imali malo strpljenja, da li biste sa Čelikom mogli postići uspjeh koji ste imali sa FC Shkupi? Ili mislite da nećete uspjeti sa Čelikom zbog velikih, jako velikih problema?

Naravno, kada bi uslovi za rad bili onakvi kakvi mislimo. Ovaj uspjeh bi bio neizbježan. Ali, nažalost, fudbalski savez, klupske strukture i ljudi koji se bave fudbalom u Bosni nisu adekvatni da bi fudbal u zemlji mogao napredovati. Sa žaljenjem moram reći da bez radikalnih promjena u sistemu, bez uspješnih ljudi na čelu sistema, fudbal u Bosni ne može napredovati. Fudbalski savez BiH ne radi na pomoći klubovima Savez radi na kažnjavanju klubova i prikupljanju novca bez obzira da li su u pravu ili ne. Ovaj pogrešan mentalitet treba promijeniti, uspostaviti sistem u fudbalu, uspostaviti fudbal, treba potpuno revidirati stare fudbalske zakone i donijeti međunarodne zakone o sportu, tek onda se stvari u Bosni mogu promijeniti i tek tada bi fudbal u zemlji mogao krenuti naprijed. Naravno, da su uslovi u Bosni takvi kao i u Makedoniji, da su ljudi koji su započeli i bili prisutni u klubu bili usmjereni na uspjeh, uspjeh bi došao. Uspjeh je neizbježan uz pravi plan i ozbiljne ljude.

Nakon odlaska iz kluba, vaša reputacija u Bosni je narušena, ali čini se da su ljudi koji vas predstavljaju i osoblje kluba najveći razlozi za to. Ali nikada ranije niste iznosili takve optužbe na tu temu. Napustili ste Zenicu, ali niste ni protiv koga podnijeli krivičnu prijavu, niste očistili svoje ukaljano ime!

Prošlo je dosta vremena otkako sam prestao da se pitam šta drugi misle o meni. Dugo me nije bilo briga šta ljudi misle o meni. Ja sam osoba koja živi sa svojim pravom i svojim greškama. O ostalom sam već dao potreban odgovor. Zapravo sam opisao mnogo ljudi kada sam odlazio. Govorio sam o osobi koja se bavi fudbalom kao advokat, sklapa lažne ugovore i šteti klubovima i ima prljav odnos sa fudbalskim savezom. Rekao sam Vam o odvratnom stvorenje koje sam ostavio na čelu kluba. Pričao sam o mnogim stvarima, ali ne znam ko je šta razumio. Odustao sam tog dana i nastavio put bez osvrtanja. Pošto znam koliko su ljudi koji pričaju o meni niski i nekvalitetni, mislim da nema na šta da se osvrnem. Čak bih želeo da ispričam tragikomičan događaj. Jednog dana mi se javila osoba koja je igrala fudbal u Turskoj i nakon mene postala predsjednik kluba. Zamolio me je da pozajmim novac. U klubu su dijelili plate. Popodne, kada sam otvorio novine, pročitao sam vijest da je ta osoba u novinama loše govorila o meni. Šta drugo nego da se smiješ. Što se žalbi tiče, imam pritužbi. Vjerujem da će to biti urađeno.

Novo rukovodstvo Kluba, vrlo je kritično prema vašem periodu. Tvrde da nepravedno, nezakonito, želite da dobijete 150.000 eura od kluba za fudbalera koji je u Čeliku igrao manje od dva mjeseca?

Mnogi strani igrači koji su dolazili u moje vrijeme otišli su u FIFA-u. Mogli bi dobiti mnogo novca od kluba. Mnoge od ovih tužbi sam odvratio plaćajući ih iz svog džepa. Klub to veoma dobro zna. Nakon što sam napustio Čelik, izvršio sam dosta plaćanja da Čelik ne bi bio oštećen. Osim fudbalera po imenu Emirhan, klubu nije pripisana nijedna tužba fudbalera od strane FIFE i UEFA-e. Osim Emirhana Topcua, nijedan slučaj u FIFA-i nije procesuiran. Da li zaista misle da se to dogodilo samo od sebe? Mislim da bi prvo trebali razmisliti o tome. Na primjer, osoba po imenu Adnan Örnek, koji je u moje vrijeme bio trener, nema potraživanja od kluba, ali čujem da i on potražuje prava od kluba, igrajući na isti način. Ovi ljudi, poput advokata Zaima Mujezinovića, djeluju zajedno i traže nezaslužene honorare od kluba. Evo, još jednom apelujem na ljude u bosanskohercegovačkom fudbalu. Svi u BiH trebaju obratiti pažnju na advokata Zaima, koji nije advokat, ali ide okolo kao advokat i radi sve prevarantske poslove. Od sada možete vidjeti da ljudi nastavljaju pričati. Mislim da sam dao sve od sebe u tom pogledu. Govornici nastavljaju da rade ono što im odgovara.

Da li imate neki interes da se u budućnosti vratite u Čelik ili je to možda vezano za fudbal u BiH ili bilo koji drugi posao u našoj zemlji.

 

Nisam razmišljanja da se nikada ne vratim. Ja jako volim Bosnu. Nadam se da je tamo sve dobro. Međutim, ako se problemi koje sam spomenuo gore ne poboljšaju u Bosni, nijedan investitor neće doći tamo. Fizičke uslove u Bosni treba poboljšati.

Pratite li NK Čelik? Ili bilo koju drugu ekipu u Bosni?

Za mene sada postoji samo klub FK Shkupi, čiji sam član i predsjednik. U ovom trenutku ono što me zanima je uspjeh, fudbaleri i budućnost FK Shkupi.

Vidite li svjetlu budućnosti Čelika u Upravnom odboru, koji se obično sastoji od navijača?

Ne pristaje mi da govorim dobro ili loše o ljudima koje ne poznajem. Za razliku od njih, nije u mojoj prirodi da osuđujem ljude koje ne poznajem. Ne znam kakva je trenutna pozicija Čelika. Nadam se da će biti uspješniji u budućnosti. Ostavljaju loše dane iza sebe. Nadam se da će Čelik nastaviti svojim putem kao fudbalski tim koji dolikuje svojoj historiji.

Na kraju, možete li podvući razlike između Makedonije i Bosne koje su vas dovele do uspjeha?

Fudbal u Makedoniji se jako razlikuje od bosanskog fudbala i postaje sve bolji. I oni koji se bave fudbalom imaju osjećaj pripadnosti, osjećaju to više i žive s tim osjećajem. Više vole i fudbal. I, naravno, pitanje inkorporacije. U Makedoniji, korporatizacija klubova i kontrola saveza nad klubovima su efikasniji i otvoreniji za inspekciju nego u Bosni. Također, fudbalski savez ne radi samo na tome da kazni klub.

Za kraj, Bosna je jako lijepa zemlja sa svim svojim stanovnicima. Svaki problem koji se doživi ili će se doživjeti u ovoj zemlji je problem naroda ove zemlje.Nadam se da će bosanski narod uvijek biti u jedinstvu. Nadam se da će bosanskohercegovački narod održati ovu zemlju u životu i da će svi živjeti u miru i izobilju. Živimo ljepotu zajedno. S ljubavlju.

Autor: sportsport.ba/ E.Haračić