Da li smo se ikada zapitali – šta je to ‘političar’, kako se stiče to prestižno zvanje i kakav je njegov socijalni i radno-pravni status?
Vrijeme u kojem živimo obilježeno je stotinama samoproglašenih ‘eksperata’ i tzv. ‘političara’. Štaviše, javni prostor je u ovo predizborno vrijeme preplavljen njihovim likovima, uredno manikiranim, friziranim i obučenim u najmodernija Armani odijela i druge markirane odjevne predmete, s osnovnim ciljem – zadobiti glas običnih i ojađenih građana, koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
Nesumnjiva je činjenica da je većina izabranih zastupnika u državni parlament i entitetske skupštine profesionalizirala svoj status. Nedavna istraživanja pojedinih NVO pokazala su da njihove plate i naknade tokom mandata dostižu i po nekoliko stotina hiljada KM. Svako profesionalno zanimanje u savremenom svijetu trebalo bi biti certificirano, ili pak standardizirano minimalnim parametrima.
Zato bi i svaki zastupnik i izabrani predstavnik građana u skupštinama trebalo da posjeduje opću kulturu, kognitivne sposobnosti i vrijednosti razumijevanja društvenih procesa, da posjeduje sposobnost i vještine donošenja pravednih odluka, te fleksibilnost i razumijevanje statusa drugih osoba, posebno socijalno ugroženih kategorija. Narodski rečeno – ″da bez greške umije riješiti najjednostavnije ukrštene riječi″!
U odsustvu ovih univerzalnih vrijednosti nije onda nikakvo iznenađenje da se sa predizbornih govornica i nastupa pojedinih političara, koji po svaku cijenu nastoje da se domognu vlasti, mogu čuti salve uvreda, kao i riječi i fraze s kritikama i podcjenjivanju svih ostalih kandidata, njihovih rezultata ili objektivno postavljenih programskih ciljeva.
Po principu najprimitivnijeg populizma – ‘svi su kriminalci osim mene’ na djelu je igranje sa najtananijim osjećajima građana, koje u pitanje dovodi i njihovu osnovnu vrijednost – inteligenciju. Zato svi dostojanstveni i pošteni građani moraju prepoznati i razlikovati ‘zrno od kukolja’. Nikada nijedno omalovažavanje drugih nikome nije donijelo ništa dobro.
Razlučimo odlučnost od sebične taštine – da li izostanak osjećaja parlamentaraca za ukidanje akciza na gorivo ili smanjenje PDV-a na osnovne egzistencijalne artikle može imati opravdanje? Ili – zar vrijeđanje i omalovažavanje političkih protivnika može biti mjerilo za davanje našega glasa.
A vrijednost toga glasa nikada nije bila veća. Zato se skoncentrirajmo na vlastitu samoprocjenu i odgovornost – ko zavređuje naš glas na izborima? Sebični, neodlučni i licemjerni kandidati koji misle samo na sebe i na politiku kao zanimanje, ili oni koji su svojim djelima, vidljivim našim očima, pokazali da rade u korist boljitka svih nas. Razlučimo djela od praznih obećanja i laži.
Neovisni novinarski tim
