Na društevenim mrežama su se pojavile fotografije na kojima se može vidjeti kako izgleda “priprema” zemljišta za deponiju materijala iz vareških rudnika Adriatic Metals u srcu netaknute prirode, na lokaciji Crvene stijene, Tisovača, na 1.203 metra nadmorske visine.
Redakciji Faktora obratila se grupa čitalaca, ljubitelja priride pitajući ko je dao dozvolu za ove radove, koncesije, da li je područje kontrolisala inspekcija i zna li se uopće kakve će posljedice na biljni i životinjski svijet te pitke vode ostaviti ovakvo krčenje šume, a potom i odlaganja raznog materijala.
Kantoni dodjelju koncesiju, a ko daje dozvolu?
– U vezi sa vašim upitom, ko je odobrio i na osnovu čega da se na lokaciji Crvene stijene, Tisovača, pripremi teren za deponiju jalovine iz vareških rudnika Adriatic Metals, obavještavamo vas da je kantonalni nivo nadležan za dodjelu koncesije za nemetalične i metalične mineralne sirovine.
Shodno tome, Ministarstvo za privredu Zeničko-dobojskog kantona je, kao koncesor, potpisalo Ugovor o koncesiji za istraživanje i eksploataciju metaličnih mineralnih sirovina sa koncesionarom – privrednim društvom Eastern mining d.o.o. Vareš (čiji je pravni sljedbenik Adriatic Metals d.o.o.). Izdavanje dozvola za obavljanje predmetne djelatnosti nisu u nadležnosti kantona – odgovoreno nam je kratko nakon dužeg perioda.
U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma smo zatražili pojašnjenje da li su oni izdali dozvolu za eksploataciju na lokaciji Crvene stijene i na osnovu čega.
– Federalno ministarstvo okoliša i turizma je dana 08.5.2023. godine izdalo Rješenje o prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš investitoru ADRIATIC METALS BH d.o.o. za projekat trajnog odlaganja neopasnog otpada iz iskopa na lokaciji Crvene stijene, na parcelama označenim kao k.č. 1798, 1799/1, 1799/2, 1799/4, 1797/2, 1800/1, 1800/2, 1800/3, 1800/4, 1800/5, K.O. Borovica, područje općine Vareš, i dio parcele k.č. 1797/1, K.O. Borovica, zvane Kruščić, površine 1134,5m2 – navodi za Faktor Stjepan Matić, pomoćnik ministra za sektor okolišnih dozvola, procjenu utjecaja na okoliš, registar zagađivaća u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i dodaje:
– Pravni osnov za vođenje postupka prethodne procjene utjecaja na okoliš su odredbe člana 65. i 71. Zakona o zaštiti okoliša, člana 7. Uredbe o projektima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i projektima za koje se odlučuje o potrebi procjene utjecaja na okoliš poglavlje 11. Ostali projekti.
Kamenje i zemlja
Matić navodi da u fazi građenja infrastrukturnih objekata i izvođenja projektnih aktivnosti u vezi s otvaranjem Rudnika Rupice i izgradnjom teretne ceste za transport rude i drugih materijala Rupice – Tisovci, generisat će se velike količine materijala iz iskopa (kamenje i zemlja), kojeg treba odložiti na okolinski prihvatljiv način.
– Rješenja o okolišnoj dozvoli za eksploataciju rude su izdani drugim upravnim postupkom i jalovina od eksploatacije nije predviđena da se odlaže na ovo odlagalište – navodi Matić.
Razgovarali smo i sa Anesom Podićem, predsjednikom Udruženja Eko akcija.
– Mi na papiru imamo nekakve zakone, ali kada sve to spojite nemamo sistema koji će nam čuvati okoliš. Stvar koja se desila sa koncesijama jeste da su u bescijenje predate ovim investitorima ogromne količine zemljišta na području Vareša, a druga stvar je okoliš.
Mi prepišemo cijelu jednu direktivu Evropske unije bez da smo osigurali bilo kakve mehanizme za njenu učinkovitu primjenu. U evropskoj direktivi postoji uvjet da ako je procjena utjecaja na okoliš negativna, vi ne možete dobiti dozvolu za građenje. Kod nas tog uvjeta nema. Tako da i u slučaju negativne procjene, firme mogu nastaviti da grade bez ikakvih problema – govori Podić i dodaje:
– Treći problem je što mi da bismo učinkovito štitili naš prirodni svijet, morali smo implementirati dvije direktive EU-a o staništima i o pticama i treću vrlo bitnu direktivu o vodama. Niti jedna ta direktiva čak ni malenom procentu nije implementirana u Bosni i Hercegovini. Mi tih ključnih poluga koje bi štitile naš okoliš nemamo. Mi i ne znamo šta vrijedno živi u tim šumama koje će biti iskrčene za rudnik, bez obzira na to šta je kranja namjena.
Kaže kako su problem i inspekcije “na papiru”.
Zemlje uvijek nešto žrtvuju kod razvoja
– Cjelokupan inspekcijski aparat prima plaću ne radeći ništa jer ih je vlast namjerno ostavila kadrovski i opremom vrlo oskudnim. Imamo tri ili četiri federalna ministra okoliša, inspektora za vode, koji su i brojem i tehničkim kapacitetima nedovoljni da bi pokrili ove brojne probleme koje imamo sa okolišom.
Mi još 20 godina nakon donošenja Zakona o odlaganju otpada nemamo pravilnik o komunalnim deponijama, pogotovo za ove ostale deponije. Sve se to svodi na sadržajem oskudnu okolinsku dozvolu koju onda i kada se izda nema ko da kontroliše zbog neučinkovitih inspekcija – govori Podić.
Osvrnuo se na krčenje šume na Crvenim stijenama u Varešu.
– Zemlje uvijek nešto žrtvuju kada je riječ o razvoju. Nema ljudske aktivnosti bez utjecaja na okoliš. Iz našeg ugla najgora stvar sa ovim rudnikom je što će prema njihovim projekcijama rudnik raditi svega 10 godina i za taj period su predvidjeli da će iskoristiti sve što vrijedi na tom nalazištu.
Vareš je strašno zapušten, kraj kojeg su ljudi napustili, gdje je visoka nezaposlenost i oni, ti ljudi, jasno je nama, očajnički trebaju poslove. Međutim, nakon 10 godina taj rudnik će ključ u bravu. Šta će se desiti kada povučemo crtu? Uništili smo šumu, moguće je da ćemo uništiti u dobrom dijelu pitke vode. Nama treba održiv razvoj, a ne ovakva pljačka naših prirodnih resursa – poručio je Podić.
Izvor: Faktor
