Veliko fudbalsko ime sletjelo je prije nekoliko sedmica na sarajevski aerodrom. Umit Ozat, nekadašnji reprezentativac Turske, stigao je u BiH i preuzeo NK Čelik. Tako je počeo njegov prvi inostrani trenerski angažman.
Radi se o mladom stručnjaku u kojeg velike nade polažu navijači zeničkog kluba, a kako i ne bi kada je riječ o svjetski poznatom imenu. Trener s fantastičnim CV-om govorio je za portal SportSport.ba o svemu pomalo.
Najslavnije dane karijere proveo je u Fenerbahčeu i Kolnu, a također je bio član turske reprezentacije koja se 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji okitila bronzanom medaljom. Tada je igrao protiv igrača kao što su Rivaldo, Ronaldo, Cafu itd. Dakle, imalo se o čemu s njim pričati.
Za reprezentaciju je upisao 41 utakmicu, a debi je, zanimljivo, imao protiv Bosne i Hercegovine.
“To je život, prvi meč sam igrao protiv BiH za reprezentaciju i prvi trenerski poziv u inozemstvu mi je u BiH”, kaže ovaj 43-godišnjak.
Za početak smo naravno govorili o Čeliku. Nekoliko sedmica je tu te je imao priliku obaviti par treninga i uvjeriti se u kvalitet tima.
“Sad trenutno pravimo dobru ekipu. Ako bi uzeli još jedno lijevo krilo, centarfora i lijevog beka, mislim da će nam biti dobra ekipa”.
Koje su realne šanse Čelika u drugom dijelu sezone?
“Ako završimo među prvih osam, onda je dobro. Ali naredne sezone, nebitno ko će biti trener, cilj kluba treba biti borba za šampionsku titulu”.
Koliko ste upoznati o kvaliteti Premijer lige BiH?
“Druge ekipe do sada nisam ni gledao, najviše sam pažnje obratio na svoj tim. Većinu vremena koncentrišem na stvaranje svoje ekipe. Ako ima neki problem kako da ga riješim itd. Vrijeme provodim razmišljajući kako da Čelik i Zenicu dovedem na uspješne puteve. Nadam se da ću u Antaliji uspjeti da pogledam i druge timove”.
Kasnije, govorio nam je o borbi na početku karijere, najljepšim trenucima i klubu u kojem mu je bilo najbolje.
“Ništa nije lako. Bez rada nema ničega. Ja svim fudbalerima dajem primjer Cristiana Ronalda. Možda je jedan od najbolje plaćenih fudbalera na svijetu, nema potrebe za novcem, ali svaki dan radi sve jače i jače. Neko ko godinama ne radi naporno ne može biti dobar. Ni jedan uspjeh ne dolazi sam od sebe. Ovo je teško objasniti…”
“Ja lično sam najbolje dane karijere proveo sam u Fenerbahčeu. Poslije sam otišao u Njemačku, Koln, i tu sam postao prvak. Ali, kada pogledam unazad, Fenerbahče mi je dao ime”.
“Jedan od najljepših trenutaka karijere bilo je treće mjesto s reprezentacijom 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Tada sam odigrao tri utakmice. Ta naša generacija je trebala nešto osvojiti, a na kraju smo eto došli do tog trećeg mjesta”.
Dolazimo i do trenutka kada je igrao u Bundesligi. Kao član Kolna proveo je tri godine i u to vrijeme se u najjačem rangu njemačkog fudbala susreo s Ibiševićem, Džekom, Salihovićem…
“Mnogi veliki igrači odavde dolaze. Govorim to sada za bh. igrače, ali općenito jugoslovenski igrači su sjajni. Da se Jugoslavija nije raspala bila bi danas jedna od najboljih na svijetu. Sjećam se da sam u Bundesliga debiju bio kapiten Kolna, a sa druge strane je kapiten bio Džeko u Wolfsburgu…”, priča Ozat pa nastavlja o tome kako u BiH ima mnogo kvaliteta:
“U Zenici na primjer vidim da se sva djeca bave sportom, to je mnogo lijepo. U bogatim državama djeca se igraju iPod-om i zato možda od sebe ne mogu napraviti od sebe dobre igrače. Ovdje djeca daju važnost sportu i to je nešto super”.
Igrali ste protiv nekih od najvećih fudbalera u historiji, ko Vas je najviše impresionirao?
“Igrao sam sa dosta velikih igrača, i sa njima u ekipi i protiv njih. Protiv Ronalda sam igrao, Cafua, Rivalda… Svaki fudbaler ima neke posebne karakteristike. Ali, bez rasprave najbolji je Ronaldo!”.
Dok ste bili fudbaler, trenirala su Vas mnoga velika imena. Koga biste izdvojili?
“S mnogim velikim imenima sam radio, ali Fatih Terim i Christoph Daum su najbolji”.
Kako danas gledate na reprezentaciju Turske?
“Trenutno se okupila jedna dobra reprezntacija. Imamo igrače u Milanu, Juventusu, Romi, Premier ligi, Bundesligi… Nikada do sada ni jedna naša reprezentacija nije imala toliko igrača iz inozemstva. To je za trenera jedna velika sreće, a pored toga ekipa je mlada. Ali, ovdje se treba zahvaliti Mircei Lucescuu jer je on okupio ovaj sastav”.
Reprezentacije BiH igrat će play-off Lige nacija i kroz to takmičenje se pokušati plasirati na Euro. Prvi meč igrao protiv Sjeverne Irske, a eventualno finale protiv Slovačke. Kakve su nam šanse, po Vašem mišljenju?
“Igrate s teškim rivalima. Ali, imate dobru reprezentaciju i igrače kao što su Džeko ili Pjanić. Ako oni dobro odigraju možete proći”.
Za kraj dva jednostavna pitanja – koliko planira ostati u Čeliku i kako mu se sviđa život u BiH?
“Bog zna koliko ću ostati ovdje… Ali, ovdje ima nešto. Dok sam tu želim obaviti posao dobro. Želim da se jednog dana ovdje vratim i da me narod prepozna kao uspješnog”.
A život u BiH…?
“Imam mnogo lijepu kuću, kao kutija. Od kuće na teren, s terena kući… Ako imam slobodnog vremena, dođem u Sarajevo, ali većinu vremena provodim u Zenici”, kaže na kraju razgovora za naš portal novi trener Čelika.
