Pošto cijene vrtoglavo rastu, plate beznadežno kaskaju za troškovima života, a vlasti u BiH ne čine ništa da ublaže siromaštvo, agoniji se ne nazire kraj.
Ipak, egzaktnih podataka o trenutnom stanju radničkog siromaštva nema, jer se niko ne bavi ovom tematikom.
Žarko Papić, autor studije “Siromaštvo i radničko siromaštvo u BiH” iz 2017. godine, kaže da je to bilo prvo i posljednje istraživanje o ovoj temi. To, tvrdi, nije slučajno: siromaštvo je najveći realni problem u BiH, ali se to skriva i zamagljuje, jer vladajućim strukturama odgovara da živimo u neznanju.
“Zvanične statistike lažu o socijalnoj situaciji u BiH. Agencija za statistiku BiH sedam godina nije izračunavala stepen siromaštva, iako je obavezna da to radi svake dvije godine. I posljednji put, kada su to radili, a bilo je to 2015. godine, koristili su krivu metodologiju da bi prikrili stvarno stanje”, tvrdi Papić.
Navodi da je korištena metodologija relativnog siromaštva, po kojoj se ispostavilo da je 16,9 posto stanovnika u BiH bilo ispod granice siromaštva, dok je u EU, po toj računici bilo 24 posto siromašnih.
“Naravno da građani EU nisu siromašniji od nas, ali relativno siromaštvo mjeri razliku u prihodima između najbogatijih i najsiromašnijih, a ta je razlika u razvijenim zemljama veća”, kaže Papić.
Statistička obmana
Jedina realna računica je, smatra Papić, mjerenje apsolutnog siromaštva. Po toj skali siromašan je onaj ko nema mogućnosti da se hrani s najmanje 2.100 kalorija dnevno i ne može sebi i svojoj porodici da obezbijedi minimum vanprehrambenih potreba, kao što su grijanje, pasta za zube i sapun.
“Mi smo 2017. ustanovili da svaki četvrti radnik u BiH živi ispod granice apsolutnog siromaštva. Ako danas uporedite prosječne plate ili, tačnije, prosječne plate koje prima većina radnika, sa potrošačkom korpom, jasno je koliki je sada stepen radničkog siromaštva”, kaže Papić.
Sindikalna potrošačka korpa u Federaciji BiH danas košta 2.640 KM, a u RS-u 2.188 KM, dok se prosječna plata u oba entiteta, po zvaničnim statistikama, “vrti” oko 1.100 KM.
Papić, međutim, upozorava da je i zvanična prosječna plata statistička obmana, jer prosjek podižu menadžeri i političari koji zarađuju i do 10.000 KM mjesečno, dok minimalac u Federaciji BiH iznosi 543 KM.
“Realno je da se primjenjuje medijana pristup, a po toj metodologiji prosječna plata, koju prima većina zaposlenih, iznosi 700 KM”, kaže Papić.
Dodaje da je opšta inflacija u BiH oko 14 posto, ali to se odnosi na cijene svih roba, pa i onih luksuznih, dok je inflacija na hranu premašila 20 posto.
“Prosječnog radnika ne zanima koliko košta ljetovanje u Dubaiju ili limuzina, nego koliko je kilogram paprika i litar ulja”, objašnjava Papić.
Danas bi, dodaje on, bilo potrebno da četvoročlana porodica ima najmanje 1.000 KM mjesečno, da bi bila iznad granice siromaštva.
“Mnoge radničke porodice nemaju toliko, a situacija će na jesen i na zimu biti još gora. Nisam optimista. Danas je nepristojno biti optimista u BiH”, ocjenjuje Papić.
On smatra da u BiH nema istinske ljevice koja bi radnike izvela na ulicu, a da razjedinjeni i oslabljeni sindikati, što je takođe dostignuće vlasti, ne mogu učiniti mnogo.
“Sindikat se bori za radnike”
Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredne grane, međutim, kaže da se SS RS lavovski bori za radnike. Konstantno traži potpisivanje kolektivnih ugovora i povećanje plata, ali poslodavci, tvrdi, neće ni da čuju za socijalni dijalog.
Pošto poslodavci nisu htjeli ni da sjednu za sto sa sindikalcima, Vlada RS je svojom odlukom u maju povećala minimalac u RS sa 590 na 650 KM.
“Poslodavcima se činilo da je i to mnogo, a kakva je to plata, kad, po sadašnjim cijenama, nije dovoljna ni za hranu”, pita Ružičić.
Podsjeća da je, prema sindikalnoj potrošačkoj korpi u RS, samo za hranu četvoročlanoj porodici potrebno 952 KM, a za stanovanje i plaćanje komunalija 581 KM, što je ukupno 1.533 KM, ili dvije uobičajene radničke plate.
“Većina zaposlenih u privredi u RS radi za 650 KM do 800 KM. Ako s platom, pa čak ni sa dvije plate, ne možeš hraniti porodicu i platiti komunalije, onda tu nema ni dostojanstvenog rada, ni dostojanstvenog života”, poručuje Ružičić.
Iako tvrdi da ima razumijevanja i za poslodavce i njihovu borbu s krizom, Ružičić ipak malo više razumijevanja ima za vlast u RS.
“Vlada RS podstiče povećanje plata time što poslodavcima koji su radnicima podigli plate vraća 70 odsto iznosa za poreze i doprinose na ta povećanja. Daju se i drugi podsticaji i subvencije. Od početka ove godine naši poslodavci plaćaju najmanje poreza i doprinosa na plate u regionu, a imaju i najjeftiniju struju, što je takođe obezbijedila Vlada”, zaključuje Ružičić.
Iz Ministarstva finansija RS podsjećaju da je Vlada RS-a predložila ukidanje PDV na osnovne životne namirnice i privremeno ukidanje akciza na gorivo, ali da zbog “komplikovane procedure odlučivanja na nivou BiH” to još nije usvojeno!?
Dodaju i da je rebalansom budžeta RS obezbijeđeno 218 miliona KM za povećana davanja za građane, a za 40 miliona su povećane i subvencije za privredu, kako bi se stekli uslovi da se i u realnom sektoru povećaju plate, piše Srpskainfo.
Uz to, 90 miliona KM ići će za investicije koje znače i nova radna mjesta – navode iz ovog ministarstva.
Izvor: radiosarajevo.ba