Previše koincidencija dogodilo se u posljednjih 90 ovosezonskih minuta. Da li je sve bilo već unaprijed izrežirano, kako tvrdi Milko Đurovski, trener Slavije.
Tmurni oblaci koji su se nadvili iznad Sarajeva i većeg dijela Bosne i Hercegovine najbolje oslikavaju završetak premijerligaške sezone. Čini se kako je i nebo plakalo zbog onog što se događalo u posljednjem kolu elitnog razreda našeg fudbala.
Ne zbog žala zbog završetka premijerligaškog karavana, nego zbog bruke i sramote. A finiš sezone zaista je bio bruka i sramota, posebno za fudbal u Sarajevu.
Ni volje ni želje
Prvi razlog su katastrofalne sezone trofejnih sarajevskih rivala Željezničara i Sarajeva, potom ispadanje Slavije, a na kraju je jedina „svijetla tačka u tami“ postao Olimpic, koji je „čudesnom“ pobjedom uspio izboriti opstanak. Čudesna je zbog svega što se događalo u posljednjh 90 minuta.
Bordo i Plavi su se u zadnjem kolu “borili za Evropu“. Za Evropsku ligu, bez koje će vjerovatno na kraju i ostati, s obzirom na to da je Radnik favorit u revanšu protiv Slobode. Naime, ukoliko Bijeljinci osvoje trofej u najmasovnijem takmičenju, onda Željo i Sarajevo prvi put od sezone 2008/09. neće igrati evropska takmičenja.
Stoga i ne čudi što su sarajevski rivali u posljednje kolo ušli bez volje i želje da ostvare pobjede, odnosno da se bore za četvrto mjesto, koje u konačnici ne bi moglo značiti ništa. Sarajevo je „odolijevalo napadima Vukova“ sve do otvaranja drugog poluvremena, a moćni Olimpic u drugom dijelu slomio je otpor ekipe koja je u tom trenutku imala „titulu“ aktuelnog prvaka naše zemlje. Ostalo se zna. Olimpic je na kraju slavio i osigurao opstanak.
Hladan tuš na Koševu nije motivisao Plave da eventualnom pobjedom u Lukavici protiv Slavije osiguraju četvrtu poziciju i bar još nekoliko dana sanjaju o Evropi. Naprotiv, u finišu utakmice kapitulirala je stamena Željina odbrana, a Spalovićev pogodak iz blata u još dublji mulj gurnuo je Plave. I tako je tim sa Grbavice ostao bez Evrope, Slavija se nije spasila, ali zato jeste Olimpic. Elitu je napustio i Borac…
Previše koincidencija da bismo povjerovali u časnost ovako čudesnog epiloga. Da li je sve bilo već unaprijed izrežirano, kako tvrdi Milko Đurovski, trener Slavije?
Makedonski stručnjak, po balkanskom običaju, kako slijedi poslije svakog poraza i neuspjeha, osuo je paljbu po sudijama. Da balkanski mentalitet stanuje u nama potvrdio je i Željko Obradović, koji je iste večeri sa Fenerbahčeom poražen od CSKA u finalu košarkaške Eurolige, a srbijanskom stručnjaku, pogađate, bile su krive sudije.
Naravno, ne kažemo da su sudije bezgrešne. Naprotiv, bilo je propusta, koji su se događali i najboljim (poslije derbija suspendovan Edin Jakupović). No, kada se sve stavi na vagu, suđenje je ove sezone bilo na visokom nivou, a iz sezone u sezonu sve je bolje. Gostujuće pobjede više nisu vijest, a lokalni šerifi izgubili su moć zastrašivanja svih onih koji bi im se pokušali usprotiviti.
Šta je onda problem? Zašto je uvijek neko drugi kriv? Zašto se krivac traži negdje drugdje? Zašto se ne stvari ne riješe u svom dvorištu?
Klubovi bi se definitivno trebali početi ponašati profesionalnije. Ako ništa zbog imena, tradicije, ali i svojih navijača. Jer opet ćemo se vratiti na Koševo i u Lukavicu. Jesu li simpetizeri Bordo i Plavog tima zaslužili da gledaju bruku i sramotu?
A fudbal se zapravo i igra zbog navijača. Ne zbog onih koji uz kompjutere i razne forume „sijaju strah i trepet“, nego zbog onih koji iz vikenda u vikend prevale i stotine kilometara kako bi se radovali uspjesima svoga kluba. Radovanje i tugovanje, i tako 29 sedmica u sezoni, da bi u posljednjem meču doživjeli razočarenje. Ne zbog poraza ili remija, nego zbog bolnog šamara od kojeg će se sedmicama i mjesecima crvenjeti obrazi navijača i Želje i Sarajeva.
Uprave i čelnici klubova? Oni očito nemaju obraza. Jer da imaju, nestali bi bez traga i prije nego što bi se završile utakmice na Koševu i u Lukavici. Koševska publika već odavno je rekla šta misli o aktuelnom rukovodstvu i generalnom direktoru Dini Selimoviću, čiju ostavku traže još od poraza u derbiju. Olimpic je bio samo sol na ranu. I “afera punac“ dugo će se pamtiti na Koševu, a proizvod je aktuelnog rukovodstva, uz svesrdnu pomoć bivšeg sportskog direktora Adbulaha Ibrakovića.
Ništa bolja situacija nije ni na Grbavici, s tim da oni „glavni“ još imaju kontrolu nad navijačima i jeftinim trikovima uspjevaju manipulisati masom na tribini. No, pitanje je samo vremena kada će se i to promijeniti…
Nadati se boljem
I za kraj riječ-dvije i o ostalim klubovima. Zrinjski je zasluženo stigao do titule, Sloboda nije izdržala utrku sa Plemićima, ali su Tuzlaci izborili Evropu i imaju priliku stići do trofeja u Kupu (iako su mnogi poznavaoci fudbalskih prilika trofej „već dodijelili“ Radniku). Evropu je zasluženo izborio i Široki Brijeg, mada će ostati mrlja na njihovoj zadnjoj pobjedi u sezoni protiv Radnika. Ali ne zbog njih, nego zbog gostiju iz Bijeljine koji su na Pecari nastupili sa drugim sastavom…
Od naredne sezone gledat ćemo Ligu 12 u kojoj neće biti Veleža, Drine, Rudara, Travnika, Slavije i Borca. Nadamo se da će smanjenje broja klubova poboljšati i kvalitet fudbala, te da će promijeniti neke stvari, koje su godinama unazad boljka mnogih klubova. Do novih uzbuđenja uživat ćemo u evropskom fudbalu, odnosno Evropskom prvenstvu, čiji domaćin će od 10. juna do 10. jula biti Francuska.
(Samir Šišić/Faktor.ba)
