Investicija u kakanjski rudnik vrijedna skoro tri miliona maraka potpuno je bezvrijedna. Svi su na vrijeme upozoreni, svi su sve znali, ali posao je realizovan
Sistem transporta uglja i mehanizacije, stručno SHP, pojednostavljeno – donja šina, kupljen je nedavno za potrebe jame Rudnika mrkog uglja Kakanj. No, investicija vrijedna 2,7 miliona maraka postala je bezvrijedna. Jama Begići-Bištrani nije projektovana za ovu opremu, tako da se kupljena “donja šina” ne može ugraditi. Svi su na vrijeme upozoreni, svi su sve znali, ali posao je realizovan.
Radi lakšeg razumijevanja priče, odmah na početku, identifikovat ćemo glavne aktere.
GLAVNI AKTERI
Nevad Ikanović je izvršni direktor za proizvodnju Elektroprivrede BiH. Prije toga, bio je jedan od rukovodilaca u RMU Banovići koji nije dio koncerna. Čovjek je od povjerenja Mirsada Kukića i zadužen za javne nabavke u rudnicima u okviru koncerna.
Emir Haračić je predsjednik Nadzornog odbora RMU Banovići u kojem je radio Ikanović. Istovremeno Haračić je uposlenik RMU Kakanj i osoba zadužena za kreiranje politike tog rudnika.
Muhamed Plasto je tehnički direktor RMU Kakanj koji je odgovoran Kasimu Alajbegoviću, jer je Alajbegović generalni direktor RMU Kakanj. On je, potom, direktno odgovoran – Nevadu Ikanoviću.
I krug je tako zatvoren. Ikanović – Alajbegović – Plasto – Haračić – Ikanović. A u centru je – Mirsad Kukić, potpredsjednik SDA i čovjek koji godinama iz sjene upravlja bh rudarstvom.
ŠTA ZNA STRUČNA KOMISIJA
U januaru ove godine uprava RMU Kakanj donosi odluku o kupovini SHP sistema. Tehnički direktor Muhamed Plasto formira stručni tim za implementaciju projekta ugradnje ovog kompleksa, a posao komisije je da obiđe samostalni RMU Banovići u čijoj je jami Omazići još za vrijeme rukovođenja Nevada Ikanovića ugrađen identičan sistem.
Tri člana, od ukupno osam članova Komisije, 12. januara izvještavaju upravu RMU Kakanj da u Banovićima odlično funkcioniše ovaj sistem. Preostalih pet članova Komisije, šalju dopis generalnom direktoru (br 794/16 od 15. januara 2016) i izvještavaju ga “da bi uvođenje bilo kojeg sistema dopreme mimo postojećeg bilo NEOPRAVDANO”. Nakon toga, direktor Alajbegović formira novi stručni tim koji mora da izvrši mjerenja i da mišljenje da li postoji mogućnost uvođenja SHP sistema u jamu Begići.
“Analizom rezultata dobijenih mjerenjem profila transportnih jamskih prostorija možemo zaključiti da bi za instalaciju sistema transporta za dopremu donjom šinom i ozubljenom letvom bilo potrebno izvršiti proširenje prostorija. Ovaj problem je naročito značajan ukoliko se uzme u obzir da je dio glavnog transportnog niskopa podgrađen armirano-betonskom podgradom, te je proširenje prostorije u ovom dijelu skoro NEMOGUĆE”, zaključila je stručna Komisija.
U izvještaju su naveli da bi ugradnja ove opreme bila u suprotnosti sa Pravilnikom o eksploataciji uglja i Zakonom o rudarstvu FBiH, jer bi njenom ugradnjom “slobodan prostor za prolaz rudara iznosio 0,42 metra, dok prema važećoj legislativi ta širina mora iznositi najmanje jedan metar.
Pojednostavljeno, rudari bi se, kad se i ako se ikad ugradi ovaj sistem, morali kretati putem širokim manje od pola metra, što bi direktno uticalo na njihovu sigurnost u jami. Izvještaj sa svim pripadajućim prilozima dostavljen je Upravi rudnika 22. januara 2016. godine i u njemu je jasno navedeno da ne postoje tehnički uslovi za ugradnju tog sistema.
UGOVOR JE POTPISAN
Međutim, čelnici rudnika potpisuju ugovor o nabavci te opreme i to sa firmom “Becker Warkop” iz Poljske, s kojom imaju dugogodišnju saradnju kada su u pitanju investicije. Ista firma bila je dobavljač ove opreme i za Rudnik mrkog uglja Banovići.
I na banovićki tender, kao i na kakanjski, svoj potpis je stavio Nevad Ikanović, izvršni direktor Elektroprivrede BiH. No, oprema kupljena za Kakanj nikad nije stavljena u funkciju. Tri miliona maraka bačena su u jamu bez dna.
Zurnal.info
