Vrlo iskusni alpinista Muhamed Gafić je u razgovoru za Klix.ba ukazao na opasnosti prilikom planinarenja i skijanja te je dao savjete kako izbjeći opasnosti.
Gafić se sa Stipom Božićem i Muhamedom Šišićem 1979. godine uspeo na najviši vrh na svijetu – Mount Everest, koji je visok 8.848 metara. S Gafićem smo razgovarali povodom učestalih nesreća na planinama.
Uzroci nesreća i opasnosti
Opasnosti na planinama su uslovljene objektivnim i subjektivnim okolnostima. Objektivne su izražene u prirodi same planine, dok su subjektivne izražene u pogreškama čovjeka. Nesreće se najčešće dešavaju zbog nepoznavanja i nepoštivanja prirode planine.
Zbog toga, kako je napomenuo Gafić, postoji edukacija o tome kako planinariti i skijati. Izostanak edukacije za posljedicu ima nesreće, među kojima je i to da planinari bivaju zatrpani u lavinama. Osim toga, nesreće se dešavaju zbog nedovoljne opremljenosti i/ili neodgovarajuće opreme. Naš sagovornik je sugerisao i čitanje stručne literature o planinarenju i skijanju.
Kao najveću opasnost po planinare je istakao hladnoću i poskliznuće.
Ukazao je na to da se pravila posjete planini moraju uvijek poštivati, bez obzira na to da li je zima ili ljeto. Ocijenio je da su posebno u opasnosti planinari koji posjećuju visoke vrhove, planinari visokogorci ako nisu dovoljno edukovani i/ili opremljeni.
“Na vrhu Bjelašnice u krugu nekoliko stotina metara desile su se tri tragedije. U jednoj od njih smrzlo se sedam mladića, a četvorica su preživjela. Postoji i spomenik koji im je posvećen”, podsjetio je Gafić.
Među spomenutim tragedijama na Bjelašnici je i ona koja se desila tokom turnog skijanja. Prilikom skijanja pokrenula se lavina, usljed čega je jedna osoba poginula, dok su se tri osobe spasile. Nesreća se desila i koloni planinara, prilikom koje je poginuo vodič kolone.
Savjeti za turno skijanje
Gafić je prije svega sugerisao onima koji se bave turnim skijanjem da poštuju pravila. Ukazao je na to da je sve više onih koji se bave ovom vrstom skijanja zbog toga što je vrlo atraktivno i impresivno, ali da među njima postoje oni koji malo ili nikako ne znaju šta je zaista turno skijanje. Shodno tome, ponovio je nužnost edukacije o ovoj aktivnosti.
“Turno skijanje podrazumijeva skijanje i na lavinoznim područjima. Nagib između 22 i 44 stepena je lavinozno opasan, i to nakon što padne već više od 20 centimetara snijega. Opasnost je još veća nakon što padne pola metra snijega, a nakon što padne više od metar snijega je ekstremno opasno – tada se mogu uništiti cijela sela”, obrazložio je.
Shodno prethodno rečenom, nužno je imati lavinski komplet koji sadrži lokator, sondu i lopatu.
“To se mora imati i to je teško jedan kilogram. Taj komplet jeste skuplji, košta koliko košta jedan bolji mobitel. No, to je ono što može spasiti život”, istakao je sagovornik Klix.ba.
Opasnost lavine
U nastavku je govorio o tome kako se ponašati nakon što se desi lavina. Podsjetio je da osoba koju zatrpa snijeg može ostati živa pod snijegom do nekoliko desetaka minuta prije nego što se uguši. Naveo je da je mogu spasiti samo oni koji su s njom, tako da iskoriste lokator i alarmiraju službe spašavanja.
Naglasio je da se u planinarenje treba krenuti nakon 24 ili 48 sati nakon što padne obilan snijeg te da se na planinu ne smije ići sam.
“Ići sam u planinu je veliki rizik, jer vam niko neće pomoći”, dodaje.
Koliko je lavina zaista opasna kazuje i to da se iznimno brzo kreće – brže i od 100 kilometara na sat. Kako je kazao Gafić, to doprinosi da snijeg bude čvrst poput betona.
Također je sugerisao da planinari preko lavinskih područja ne prelaze u grupama, već da postoji distanca između njih. Onaj koji se prvi kreće preko lavinskog područja treba imati i planinsku vrpcu.
Objasnio je šta učiniti sa skijama ako shvatite da se lavina pokrenula.
“Skinuti skije, jer je iskustvo pokazalo da su oni koji su pokušavali pobjeći sa skijama bili najdublje zatrpani, a drugi su ostali na površini. Postoje pravila kako se ponašati prilikom lavina, a jedna od njih se odnosi i na to na kojoj strani treba biti ruksak”, rekao je.
Ponovio je da je posjedovanje lokatora “zlata vrijedno”.
Značaj planinarskih vodiča
Tema razgovora bili su i planinarski vodiči. Da bi neko bio vodič, mora imati certifikat planinarskog udruženja. Vodiči su kategorizovani.
“Certifikati su ozbiljni dokumenti, a vodiči su podijeljeni u kategorije. Postoje vodiči koji su samo obučeni za vođenje planinarske grupe od jednog planinarskog doma do drugog planinarskog doma ili od urbanog dijela do planinarskog doma. To podrazumijeva kretanje markiranim stazama, gdje nema opasnosti od lavina i poskliznuća. Postoje vodiči obučeni samo za vođenje do vrha planine. Mislim da u Bosni i Hercegovini još ne postoje vodiči koji su certificirani, obučeni za vođenje kroz teško pristupačna područja planina – zaleđene stijene, vertikalne suhe stijene ljeti. To su vrhunski alpinisti”, kazao je Gafić.
Govoreći o tome koliko je opasno biti planinar, istakao je nesreću na Lupoglavu, vrhu Prenja. Desila se 1970. godine, kada su poginuli alpinisti Zijah Jajatović, Ilija Dilber i Milorad Stjepanović. Njihov nestanak je prijavljen u februaru, a pronađeni su tek u julu.
Prema Gafićevim riječima, kretanje prema Lupoglavu je alpinistički pohod, ali nije siguran koliko uopće ljudi koji danas posjećuju ovaj vrh imaju alpinistički tečaj.
“Pribojavam se da se opet ne desi nesreća, jer se i ljeti i zimi sve svodi na alpinističku vještinu. Alpinisti su povezani užetom te poskliznuće jednog čovjeka može uzrokovati pad drugih ljudi”, upozorio je.
Istakao je da prethodne prijedloge i upozorenja ne treba shvatiti kao razloge da se planina ne posjećuje, naprotiv, već kao ono na šta treba obratiti pažnju da bi ta posjeta bila što sigurnija. Ponovio je nužnost adekvatne edukacije i opremljenosti za sigurno planinarenje i skijanje.
Izvor: Klix
