Sudski predmet široj javnosti poznat kao „sex afera na Pravnom fakultetu“ nastao je tako što je studentica pravnog fakulteta nije mogla položiti ispit kod prof. Bajre Golića jer je on bio u nekoj vrsti zavadi sa njenim ocem, inače uglednim advokatom. Na jednom od ispitnih rokova koji se polagao pismeno, asistentica je alarmirala profesora i kazala kako je ova studentica položila na što će prof. Golić reći: „E, neće moći“, te je poništio cjeli ispit i upozorio da se pripazi da se ovakvo što ne ponovi. Dakle profesor je demonstrirao svoju moć na način da nije dozvoljavao ovoj studentici da položi ispit mada se radilo o dobroj studentici kojoj nikakva intervencija nije trebala. Ali nije trebao ni kočničar. Otac oštećene studentice će potaknuti ovu aferu.
„Tuzlanski portali su u to vrijeme već bili „načeli“ ovog profesora, koji se smatrao oklevetanim, radi čega je potražio mene radi pravnog savjeta i procjene kako se postaviti u ovoj situaciji. Da li reagirati sa tužbom za klevetu ili jednostavno ignorirati pisanja štampe koja su u to vrijeme bila na lokalnom nivou. Sjećam se da sam sa rahmetli Golićem sjedio u cafeu hotela Holiday inna u Sarajevu i sugerirao mu da „spusti loptu“. Ponudio sam se da posredujem kod kolege advokata i „popeglamo“ stvari, jer u svakom slučaju djeca ne mogu biti predmetom ličnih razmirica. Golić nije prihvatio moje razmišljanje uz glasno izrečen stav „a šta mi on može“ pa on je samo advokat“, prisjeća se Almin Dautbegović, advokat iz Zenice.
Bilo je to u vremenu kada su profesori inače, a pogotovo oni sa pravnog fakulteta bili na vrhu piramide društvene moći, časti i ugleda. Kao takvi bili su i nedodirljivi. Nisu još postojali privatni fakulteti niti bilo šta drugo što bi dovelo u pitanje autoritet profesora u tom vremenu.
Dakle sex afera koja je započele bez sexa, davne 2009. Godine, tako će i završiti jer posljednji optuženi prof. Lučić kojeg je Općinski sud u Tuzli 16.04.2019 godine oslobodio optužbe, a optužba je tvrdila da je nekim studenticama omogućio da polože ispit bez da su na isti pristupili, ne navodeći motiv zbog čega bi to učinio.
Utjecaj afere Index iz Hrvatske
Procesuiranje profesora je naišlo na plodno tlo kod bosanske javnosti, u vremenu netom završene slične afere u susjednoj Hrvatskoj (afera Index). Sredstva javnog informiranja su „razapela“ osumnjičene profesore na stub srama i činilo se da će i BiH imati presuđene profesore koji su trgovali uticajem bilo za seksualne usluge ili novac.
Hrvatsko pravosuđe je osuđenim profesorima izreklo uvjetne kazne, smatrajući da je to adekvatan odgovor države na njihovo nedopustivo ponašanje i narušavanje ugleda akademske zajednice.
Međutim razne okolnosti će dovesti da ovaj proces u Tuzli propadne i da niko ne bude osuđen.
Najprije je 2011 godine umrla postupajuća tužiteljica Dijana Milić, pa će godinu kasnije umrijeti i dvojica optuženih profesora Golića i Saltagu, advokat prof Lučića, 2013 godine će postati Glavnim tužiocem Kantonalnog tužilaštva u Tuzli i dobiti priliku da vidi slučaj iz druge perspektive.
Kuloari tvrde da je nakon izbora za glavnog tužioca, Ljubić koji je do tad uspješno i agilno branio Lučića, pozvao ga i rekao da treba angažirati novog advokata. Navodno je Lučić u nevjerici prigovorio i rekao a šta će mi advokat. Pa ti najbolje znaš stanje predmeta i da nisam kriv. Valjda ćeš povući optužnicu i staviti tačku na ovaj slučaj. Ljubić nije povukao optužnicu već se isključio iz rada na predmetu u koji se navodno nije „petljao“ mada to po prirodi njegovog posla nije moguće jer je glavni tužilac, radi čega je odbrana tražila izuzeće tuzlanskog tužilaštva pa čak i delegiranje nadležnosti u neki drugi sud kako bi se stvorila atmosfera za relaksirano suđenje ali se to nije desilo.
U prvoj presudi od 09.11.2015 godine Općinski sud je osudio prof Lučića i Durmiševića uvjetno na 7 i 4 mjeseci, opet po uzoru na obrazloženje sudova u Hrvartskoj koji su izricali slične kazne.
Preokret u sudnici
Ali hrvatski predmeti u aferi indeks i dalje su služili kao urnek za prepisivanje, pa kada je Vrhovni sud Hrvatske ukinuo jednu od presuda zbog bitnih povreda postupka to je otvorilo perspektivu i drugačijeg pogleda na aferu i predmet u Tuzli. Prvenstveno procesnog prava i prava na odbranu odnosno ocjene dokaza odbrane.
Svojevrstan preokret u sudskom procesu desio se uvažavanjem žalbe branilaca od strane Kantonalnog suda u Tuzli 14.09.2016 godine kada ovaj sud u osnovi nalaže prvostepenom sudu da u ponovljenom suđenju razmotri sve prigovore i dokazne prijedloge odbrane koje prvostepeni sud do tad nije uvažavao.
Dakle sve se preokrenulo nakon što se sud počeo baviti pravom a ne mahalanjem rekla-kazala.
Suštinsko pitanje predmeta jeste kakvim dokazima raspolaže tužilaštvo, jesu li oni zakoniti i jesu li dovoljni za presudu sa standardom „izvan razumne sumnje“.
Oštećene svjedokinje koje su saslušavane više puta u nekim od iskaza su priznavale navode optužnice u cijelosti i djelimično. Dakle one su se samoinkriminirale. Zašto bi to učinile ako nisu na neki način natjerane?!
U svakom slučaju morale su imati pravnog savjetnika te dobro procijeniti hoće li priznanjem dovesti sebe u poziciju da i same odgovaraju, što je inače zabranjeno Evropskom konvencijom.
Iznuđivanje iskaza svjedoka- rade li to tužilaštva?!
Branioci kažu da je tužilaštvo štimalo dokaze i iznuđivalo iskaze. Je li to moguće. Rade li to tužilaštva. U krivičnim predmetima ponekad se mogu čuti prigovori da je policija tjerala nekog na davanje iskaza.
Rijetko se takvi prigovori stavljaju tužilaštvu jer to onda poprima druge dimenzije.
Ako se policiji može progledati kroz prste jer se stvari mogu popraviti u kasnijim fazama postupka, tužilaštvo nikada niti pod bilo kojim okolnostima ne smije frizirati dokaze. A to se u Tuzlanskom tužilaštvu radilo i u drugim predmetima.
Branioci predlažu dokaz krivični spis optužnica protiv Dijane Milić, tužiteljice tog tužilaštva i jedne od tužilaca koja je radila na ovom slučaju. Zamislite koliko je pretjerala ova tužiteljica sa iznuđivanjem iskaza svjedokinja da je to bilo previše čak i za njene kolege u tužilaštvu pa su je radi toga i procesuirale. Optužnica protiv Dijane Milić je potvrđena i pravni znalci su prognozirali osudu koju je spriječila prerana i iznenadna smrt tužiteljice.
Stoga je prihvatljiva teza branilaca da su i u ovom predmetu svjedokinje tjerane na iskaz koji bi potvrđivao tezu optužnice.
Svjedokinje su neuobičajeno puno puta saslušavane na iste okolnosti.
Najprije su bile osumnjičene pa su onda postale svjedocima tako što su sebe optužile da su ispit položile na kriminalan način. Izmjene iskaza je plastično opisala jedna od svjedokinja koja je na pretresu kazala da je kod tužiteljice odlazila bez pismenog poziva uz upute posrednika šta tačno treba da kaže.
Svjedok Jasmin Mašić inače vozač profesora koji je i sam optužen ali u predmetu koji se vodi posebno, ispitan kao svjedok u ovom predmetu kaže da je toliko puta bio u tužilaštvu da je razmišljao da traži „topli obrok“ koji pripada uposlenicima. Jasno i nedvosmisleno je rekao da se od njega tražilo da lažno svjedoči protiv profesora i da će to riješiti njegov slučaj i njegovu optužbu.
Kako god Sud je na kraju rekao svoje. Posljednji optuženi Z.L. nije kriv. Dokazi tužilaštva su pribavljeni na nezakonit način. Čak je i pretres prostorija fakulteta obavljen nezakonito kao i propuštena obavezna faza postupka „otvaranja predmeta“ kojom se identificira privremeno oduzeti dokumenti.
Dakle desio se potpuni krah dugogodišnjeg sudskog procesa na način da šta god da je bilo i ako je bilo tužilaštvo to nije dokazalo.
Kakva se poruka poslala javnosti?
„Ako je u početku ovaj proces imao društvenu opravdanost, jer se tada sa sigurnošću nije moglo tvrditi ništa, nakon svega je potpuno nejasno čemu taj proces treba stalno podgrijavati i ustrajavati na nemogućem optuženju“, tvrdi Dautbegović. „Studentkinje koje su po optužnici polagale po 5 puta ispit rimsko pravo, te prije toga bile na nastavi i svim drugim obaveznim aktivnostima koje propisuje Bolonja, sigurno su odmah bile osposobljene da taj ispit „predaju“ na nekim od privatnih fakulteta koji su u međuvremenu iznikli k’o pečurke nakon kiše. Privatni univerziteti su toliko na lošem glasu da se za neke od njih govorka da je moguće završiti čitav fakultet i doći do diplome bez ikakvog znanja.
Jesu li istražitelji pogubili kompas u procjeni društvene opasnosti po pitanju šta narušava akademsku zajednicu i zbog čega je naše obrazovanje takvo kakvo jeste, ima se smisla pitati. Ako neko bude tražio odgovor na ovo pitanje počet će sa ovom aferom“, smatra Dautbegović.
TBT
