Diploma i dobar posao u struci. To je san mnogih studenata, ali u realnosti dosta njih se nakon fakulteta suoči s dilemom – ostati i raditi drugi posao za koji se nisu školovali ili ‘trbuhom za kruhom’ na zapad.
Umjesto u struci Albin Selman iz Bihaća zaposlenje je morao potražiti na drugom mjestu.
Sa diplomom magistra poljoprivrede ni zamišljao nije da će danas raditi na CNC mašinama, i to u firmi koja se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija.
“Gdje god dođeš, kažu ti da nemaš iskustvo. Kako ću ga imati? Bilo je raznoraznih zahtjeva i pitanja jesam li u kojoj stranci… Vidio sam, jednostavno, da nisam podoban. Ne žalim ni najmanje. Ako nekad bude mjesta za mene u struci, vratit ću se, do tada ne…”, kaže za BHRT Albin Selman, CNC operater.
Na odlazak iz Bosne i Hercegovine više ne pomišlja. Isto razmišlja i Ervin Bašagić koji je tri godine proveo radeći u Sloveniji.
“Odvojeni život, to se ne može platiti parama. Familija tu, ja tamo, moraš i tamo i ovdje kupovati. Finansijski se to nije moglo izdržati”, kaže Ervin Bašagić, varilac.
Poslodavci često ukazuju na problem što na tržištu rada ne mogu pronaći stručno osposobljenu radnu snagu. Zanata je sve manje.
“Imamo učitelja koji rade na CNC mašini. Završio je za profesora, može u školi predavati, ne znam tačno koji predmet, i ti moraju ljudi prihvatiti ovakav posao koji zahtjeva srednju školu. A on je uložio nekoliko godina u školovanje da bi završio na kraju na poslu koji traži srednju školu. Žao mi je što takvim ljudima ne mogu ponuditi mjesto”, kaže Fadil Čavkić, direktor firme iz Bihaća.
Situacija izazvana fluktuacijom na tržištu donijela je probleme za mnoge kompanije, pa tako i za ovu bihaćku, koja je primorana prihvatati i druge projekte.
Danas po prvi put proizvode dijelove za kruzere.
“Konkretno se rade čelične konstrukcije za kruzere, u pitanju su dva broda koja bi se trebala završiti krajem 2024. Trenutno smo na prvom segmentu, a u toku ove godine trebali bismo završiti prvi dio drugog kruzera”, kaže Amir Ćehajić, finansijski direktor firme iz Bihaća.
U ovim teškim vremenima primjeri da se neko vratio iz inostranstva su rijetki.
Oni koji su otišli kažu da sunce tuđeg neba nigdje ne grije kao kod kuće, ali svakodnevni odlazak mladih stvara jednu potpuno drugačiju sliku.
