Home » U BiH gotovo da ne postoji reciklaža otpada, stanje u nekim aspektima alarmantno

U BiH gotovo da ne postoji reciklaža otpada, stanje u nekim aspektima alarmantno

Problem sa odlaganjem otpada, njegovim nepropisnim zbrinjavanjem i odbacivanjem u prirodu je jedan od najprimjetnijih u Bosni i Hercegovini u odnosu na neke razvijene zemlje. Za ovakvo stanje su odgovorne vlasti.

Za uređenje odlaganja otpada, potreban je zakonski okvir, razvijene institucije, novac za razvoje potrebne, obavezne infrastrukture za odlaganje otpada. Ništa od toga ne postoji u BiH.

Anes Podić iz Udruženja Eko-akcija pojašnjava da u čitavom svijetu svijetu postoje problemi vezani za sortiranje i reciklažu otpada. Kao primjer navodi da su mnoge zemlje se ponosile visokim stepenom prikupljanja i recikliranja plastičnog otpada, a da se ispostavilo da je taj otpad samo izvožen na preradu u siromašne države, gdje je taj otpad uglavnom spaljivan sa ogromnim posljedicama po lokalno stanovništvo i okoliš. Kao rješenje za plastični otpad se navodi zabrana upotrebe korištenja plastike za jednokratnu upotrebu.

BiH je tokom posljednjih 20 godina u području zaštite okoliša napravila tek male pomake nabolje u nekim oblastima, dok je u nekim oblastima, poput odlaganja otpada, stanje sad i gore. Istovremeno, Evropska unija svojim članicama svake godine nameće sve strožije uslove po pitanju otpada. Od zemalja EU-a sada će se tražiti da recikliraju najmanje 55% svog komunalnog otpada do 2025., 60% do 2030. i 65% do 2035. Ostale mjere uključuju ograničenje od 10% otpada koji će se moći odlagati na odlagalištima do 2035, obvezno odvojeno prikupljanje biootpada i uvođenje strožijih šema kojim bi se natjerali proizvođači da plaćaju prikupljanje ključnih materijala za recikliranje.

Za rješavanje problema plastične i druge ambalaže, limene i staklene, kojom je zatrpana naša priroda i gradovi, jedna od mjera koja je pokazala najbolje rezultate jeste uvođenje depozitnog sistema. Depozitni sistem podrazumijeva da se dodatni trošak dodaje na cijenu proizvoda i taj se iznos vraća kupcu kada se ambalaža vrati nazad na recikliranje, pojasnio je Podić.

“Procjena je da između 30 i 45 hiljada tona, oko 10 do 15 kilograma plastike po stanovniku BiH završava u prirodi svake godine. Kad bi se depozitni sistem uveo u Bosni i Hercegovini, preko noći bi se zaustavilo odlaganje te vrste otpada u našoj prirodi, što se najbolje vidjelo na primjeru susjedne Hrvatske,” govori Podić.

Zemlje koje imaju povrat depozita uspjevaju da recikliaiju između 80 i 95 posto svojih plastičnih boca. Najbolji primjer su Norveška gdje se sa depozitnim sistemom reciklira oko 95 posto boca, dok se u Velikoj Britaniji koja nema depozitni sistem reciklira 57 posto.

“U 2018. godini u Sarajevu je potrošeno otprilike po stanovniku 70 boca godišnje i stanovnici Sarajeva su odbacili oko hiljadu tona plastičnih boca, svega 36 tona je prikupljeno i reciklirano,” iznosi Podić poražavajuće podatke.

Kao najveću prepreku ovakvom sistemu u Bosni i Hercegovini navodi lobije koji su doveli da se uvedu zakoni koji nisu predvidjeli uvođenje depozitnog sistema jer bi to eventualno smanjilo profite kompanijama.

“U Bosni i Hercegovini postoji sistem u kojem su djeluju operatori sistema kojima je dodijeljena uloga da prikupljaju ambalažni otpad”, ističe Podić, ali da izgleda da se u njihovim izvještajima farba ružičastom bojom gdje se tvrde da su rezultati ispunjeni i više nego što je predviđeno, ali da je to u ne skladu sa godišnjim izvještajima komunalnih preduzeća. Prema tome izražava duboku sumnju u te brojke.

Što se tiče projekta koji su finansirani od strane Svjetske banke uz pomoć Švedske organizacije za međunarodnu suradnju SIDA-ei koji su trebali rezultirati stvaranjem regionalnih sanitarnih deponija. Rezultati su bila mala poboljšanja na sarajevskoj deponiji Smiljevići, formiranje zeničke regionalne deponije i regionalne deponije u Banja Luci. U Bihaću je postojalo preduzeće ‘deponija o osnivanju’ koje je potrošilo milion KM kredita na plate desetak zaposlenih, ali regionalna deponija nikada nije formirana. Otpad iz opština Unsko-sanskog kantona se sada odlaže na potpuno neuređenim opštinskim deponijama na kojima su česti požari, dok njihove procjedne vode zagađuju Unu i druge rijeke.

  Vlada FBiH - Općinama i gradovima 39.000.000 KM

“Većina općinskih deponija u BiH su obične livade, koje je opštinsko vijeće proglasilo deponijom, koje ne ispunjavaju bilo kakve uslove za rad, na kojima su česti požari, odlaže se sve i svašta bez ikakve kontrole. To su zapravo zvanične divlje deponije. Što se tiče regionalnih deponija nijedna nije tzv. sanitarna deponija, jer bi to podrazumijevalo da ne pravi štetu svome okolišu, tj. da ima minimalne štetne emisije u zrak, tlo i vodu i to u BiH ne zadovoljava nijedna deponija,” govori Podić.

Prema procjenama ovim tempom što se tiče ekoloških uslova BiH nikad neće postati članica EU, stanje je sada gore nego prije 19 godina kada su usvojeni prvi ekološki zakoni.

“Kako je društvo sada bogatije, više se troši i više zagađuje. Jedan je primjer da Federacija BiH 19 godina nakon što je donešen Zakon o odlaganju otpada još uvijek nema pravilnik koji reguliše rad deponija,” ističe Podić.

Do kakvih štetnih posljedica može dovesti takav odnos prema odlaganju otpada, Podić upozorava na primjer iz Italije tzv. trokut smrti kada je zbog suradnje vlasti i mafije i nepravilnog zbrinjavanja otpada došlo do velikog porasta broja oboljelih i umrlih na području Napulja.

“Trokut smrti je naziv za područje Italije između gradova Napulja i Cazerte gdje su ljudi bili prisiljeni živjeti usred smeća, piti otrovanu vodu, udisati otrovne pare zbog ilegalno odloženog otpada. Tokom trideset godina, nakon što je lokalna mafija napravila dogovor sa političarima, opasni otpad je umjesto da bude propisno zbrinut odlagan na tom području pliko zatrpan. Vremenom su izrasla brda prekrivena zemljom i zatravljena ali ispod je bio otpad. Na tim mjestima se napasala stoka i ubrzo su počeli neobjašnjivo umirati ljudi,” priča Podić.

U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedna deponija za odlaganje opasnog otpada, a da zvanične podaci su da se 675 šlepera opasnog industrijskog otpada svake godine bude nezakonito odbačeno u okoliš, čiji otrovi onda završavaju u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo. Ove brojke su samo vrh ledenog brijega, stvarne količine su daleko veće.

Što se tiče reciklaže otpada iz KJKP “Rad” Sarajevo kažu da su u saradnji sa svim nivoima vlasti na području Kantona Sarajevo, te stranim organizacijama i operaterima za upravljanje otpadom obezbjedila na najfrekventnijim prostorima, sa najgušćom koncentracijom stanovništva i u individualnim stambenim objektima, infrastrukturu koju će koristiti kako bi se smanjila ukupna količina odloženog otpada i izdvojile reciklažne sirovine koje će se koristiti za preradu i proizvodnju novih vrijednosti.

“Na zelenim otocima su postavljeni kontejneri od 1100 litara, kontejneri zvonastog tipa (od 1000 do 5000 litara), podzemni i polupodzeni kontejneri (od 3000 do 5000 litara) različite zapremine u koje građani mogu odlagati mješoviti komunalni kućni otpad, papir i karton u kontejner plave boje, plastika i metal u kontejner žute boje i staklena ambalaža u kontejner zelene boje,” pojašnjavaju iz Rada svoje aktivnosti po pitanju upravljanja ambalažnim otpadom.

Također navode da je potpisan ugovor sa općinom Novo Sarajevo o nabavci vozila za transport otpada, a u proceduri je i nabavka vozila za pražnjenje zvonastih kontejnera.

“U saradnji sa Češkom razvojnom agencijom (People In Need) će koncem ove godine biti nabavljeno 1.000 reciklažnih kontejnera, 5.000 kanti za individualne stambene objekte, 2.000 kompost kontejnera i obezbjeđena oprema za jedno reciklažno dvorište koje će biti izgrađeno na području jedne od Općina u Kantonu Sarajevo,” poručili su iz Rada.

Izvor: Klix