Siromaštvo postaje sve izraženiji problem u Bosni i Hercegovini. Ranije objavljeni podaci UN-a pokazuju da je 15 posto stanovništva apsolutno siromašno. Pomoć je potrebna svima.
Po tople obroke u javne kuhinje odlazi sve više građana. Za to vrijeme političari zarađuju po nekoliko tisuća maraka i žive u luksuzu.
Penzionerku Mirjanu Sakić sreli su novinari BHRT-a u povratku s pijace. Kupila je sir, mlijeko, malo mesa i povrća. Cijene, kaže, visoke za naš standard.
“Inače, da nije neke dobre ekonomije i dobre organizacije, jako loše. Ne samo ja, nego mnogi koji imaju minimalnu mirovinu. Strašno”, kaže Mirjana.
Prodaja slaba. Kupaca sve manje i manje. Zaraditi teško mogu i prodavači. Priča Dana Malić koja na tržnici prodaje 30 godina.
“Svaki dan zarada ostane u robi. Malo nabavimo pa onda opet tako. Slaba zarada. Samo eto da nismo kod kuće”, navodi Dana.
Plate jesu povećavane. Ipak nisu pratile rast cijena. Sveukupan je dojam. Sve je više ljudi kojima je pomoć potrebna. Od 600 do 800 obroka dnevno se podijeli u ovoj banjalučkoj javnoj kuhinji.
“Nemam što kazati. Meni je to ogromno veliko. Stvarno Vam kažem. Dođem ovdje na dnevni boravak”, navodi korisnica javne kuhinje Gospava Matovina.
Prije su pomoć tražila stare i nemoćne osobe, a danas pomoć traže i zaposlene osobe. Zato smatram da je u ovoj godini jako teško vrijeme, navodi za BHRT Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.
Socijalna pravda ne postoji. Obični građani rade za minimalne plaće. Za to su odgovorni političari čija zarada mjesečno u pojedinim slučajevima doseže i 8.000 maraka.
Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini u javnim kuhinjama hrani se 18.000 građana. Prema podacima UN-a siromašno je svako šesto domaćinstvo, 15 posto stanovništva je apsolutno siromašno.
Izvor: radiosarajevo.ba
