U blizini džamije Husenije u Gradačcu započela je izgradnja dugo očekivanog turbeta Husein-kapetana Gradaščevića, čuvenog Zmaja od Bosne, posljednjeg gradačačkog kapetana koji je 1831. godine predvodio Pokret za autonomiju BiH od turskog carstva, i tako se svrstao u red najznačajnijih historijskih ličnosti bošnjačkog naroda.
Godišnjica smrti
Kako se očekuje, radovi na izgradnji turbeta trebali bi biti završeni u toku mjeseca avgusta kada će se napuniti tačno 183 godine od kako je pod ne sasvim razjašnjenim okolnostima umro u progonstvu u Turskoj u 31 godini, i to, po Muhamedu Keševljakoviću, 17. augusta 1834. godine. Do tada bi se trebalo više znati i u vezi s realizacijom inicijative za prijenos posmrtnih ostataka Husein-bega s istanbulskog Ejuba, gdje je ukopan, u njegov rodni Gradačac!
Inače, o njegovom mezaru koji se nalazi u istanbulskoj četvrti Ejub nije se vodilo nikakvog računa pa se još 1939. pojavila ideja o prijenosu posmrtnih ostataka iz Istanbula u BiH. Obnovljena je u vrijeme dok je na čelu Muftijstva tuzlanskog bio aktuelni reusu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović. Upravo je reis Kavazović bio za to da se sagradi turbe Husein-bega u Gradačcu pa aktivnosti na gradnji vodi Medžlis IZ Gradačac. Prema urbanističkom projektu grada, određeno je mjesto na kojem se sada gradi turbe i u koje će, nakon prenošenja iz Istanbula, biti ukopani posmrtni ostaci Husein-kapetana.
Kako je ranije potvrdio i Muhamed Bego Gradaščević, potomak Zmaja od Bosne, “Preporod” Gradačac pribavio je sve potrebne papire i dozvole za prijenos posmrtnih ostataka, te je sada «sve na državi».
INS saznaje da su u posljednje vrijeme u aktivnosti na prenošenju posmrtnih ostataka Gradaščevića uključene i državne institucije. Iz Turske su stigla i obećanja da će ovaj put dozvoliti prijenos posmrtnih ostataka.
Kako je za INS kazao Šemsudin Kavazović, zastupnik Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i jedan od uključenih u realizaciju ideje o izgradnji turbeta Husein-bega Gradaščevića i prijenos njegovih zemnih ostataka u Bosnu, na Ejubu je locirano deset mezara od kojih bi, kako navode turske vlasti, jedan trebao biti Husein-begov.
Zbog toga su od Gradaščevićevih potomaka u BiH uzeti DNK uzorci kako bi se u konačnici saznala istina. Kavazović nije zadovoljan brzinom kojom se odvija taj proces. Obećava da će radovi na izgradnji turbeta čuvenog bega biti završeni, ali da državne institucije i bošnjački prvaci u komunikaciji s Turskom moraju završiti proces prijenosa posmrtnih ostataka i ne dozvoliti njegovo odugovlačenje.
– Mi se ponosimo na Husein-begom, znanog kao Zmaja od Bosne. Hstorija je pokazala, da je Zmaj od Bosne izborio autonomiju, ne bi ovolike žrtve u Bosni bile svakih nekoliko decenija – kazao je za INS Šemsudin Kavazović.
Dobila Srbije, ali ne i Bosna
Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva javljali nacionalni ustanci i pobune, od Egipta do Srbije. Gradaščević i ostali prvaci tadašnje Bosne tražili su samo ono što je Porta već ranije dala Srbiji, autonomiju u sastavu Osmanskog carstva, ali to Bosi nije dozvoljeno. Također, bili su nezadovoljni teritorijalnim ustupcima koje je osmanska vlast pravila Srbiji na račun Bosne, a zemlja je gurnuta u izolaciju.
Ustanak su organizirali prvaci bosanskog naroda na zasjedanju u Tuzli u drugoj polovini februara i početkom marta 1831. godine. Na tome sastanku Gradaščević je jednoglasno izabran za vođu pokreta, jer je njemu stavljeno u zadatak da o zaključcima skupa u Tuzli obavijesti bosanskog namjesnika Namik-pašu i da ga pozove da se priključi Pokretu. Bošnjaci su uz prijetnju sile ušli u Travnik gdje je za 29. mart iste godine zakazan opći sabor, ali tada u prisustvu namjesnika.
Toga datuma je u stvari sultanov namjesnik razvlašten i bio prisiljen da radi ono što mu Bošnjaci narede. Kada je Namik-paši uspjelo pobjeći, Bošnjaci su bez oklijevanja izabrali Husein-kapetana za seaskera (vrhovnog komandanta) Bosne. Prvi dokument koji je u tom svojstvu potpisao i koji je pronađen datira od 31. maja 1831. godine.
U Sarajevu 12. septembra 1831. godine na sveopćem saboru Husein-kapetan izabran je “za vezira i valiju-upravnika ili gospodara Bosne“. Zato se 12. septembar smatra danom proglašenja autonomije Bosne.
18. jula 1831. Gradaščević sa 25.000 Bosanaca na Kosovu savladao vojsku pod zapovjedništvom velikog vezira u blizini Štimlja. Međutim, 1832. godine pokret za autonomiju je izgubio prednost u ratu. Nakon niza manjih okršaja, ključna bitka se dogodila 17. i 18. maja kod Sarajeva. Među Gradaščevićevim borcima bilo je i dosta kršćanskih mladića, pa se to smatra istinski bosanskim pokretom.
Pravi lider
Bosanska vojska je poražena nakon što hercegovačko pojačanje pridružilo Osmanlijskoj vojsci. Gradaščević napustio BiH i prešao u Habsburšku monarhiju. Odatle je on pregovarao sa sultanom da se vrati u Carstvo. Seli u Beograd i onda u Istanbul, odakle je poslan u progonstvo u Trabzon. Pokret za autonomiju konačno je slomnjen u kažnjeničkoj misiji Omer-paše Latasa koji je likvidirao bošnjačku elitu.
– Za vrijeme svog kratkog života (rođen je 1802) postigao je nešto što mnogi ne uspijevaju u znatno dužem razdoblju: postao je poštovan vojskovođa, pobjednik nad osmanskom vojskom na Kosovu, pravi lider čiji se politički utjecaj nije ograničavao samo na jednu, muslimansku zajednicu, beg koga su cijenili ostali begovi (osim dijela hercegovačkih begova) i koga su poštovali njegovi kmetovi, ali ga je zbog pobune protiv moćnog Osmanskog carstva sultan proglasio “nevaljalcem” i naredio da ga se pogubi – kazao je ranije historičar i profesor filozofskog fakulteta u Sarajevu Husnija Kamberović.
Ins.ba
