Urarstvo kao i većina drugih zanata ide silaznom putanjom, ali još nije u kritičnoj zoni, ocjenjuje sarajevski urar mlađe generacije Emir Nikšić.
Silaznoj putanji uveliko doprinosi pojava smartwatch uređaja, no urari se oslanjaju na mušterije koje prkose novoj praksi i poštuju tradiciju.
lako mlad, Emir ima skoro dvodecenijsko iskustvo u koje je smješten i prelazak u potpuno novi svijet satova.
– Smartwatch, ali i mobiteli potisnuli su ručne satove klasičnog tipa, ali ne u potpunosti. Ljudi koji su navikli da nose mehaničke ili kvarcne satove ostali su im vjerni. Za sada – kazao je Nikšić Feni.
Njegova radnja, koja baštini tradiciju od 1911. godine, siguran je da će ostati na strani tradicije i da će ”bježati” koliko god bude mogao od smartwatch uređaja.
– Ja taj smartwatch doživljavam kao uređaj koji vas prati, ali sat je nešta drugo, pogotovo mehanički koji ima dušu – rekao je Nikšić koji je četvrta generacija porodične tradicije urarstva u Sarajevu.
Navodi da proizvodnja mehaničkih satova nije upitna, da je aktivna kompletna satna industrija pogotovo u Švicarskoj, ali javlja se problem visokih cijena koje su rezultat napretka u ovoj industriji. Cijene su se odrazile na prodaju, ali se vlasnici više odlučuju na održavanje, redovne preglede i popravke.
– Pogotovo popravke satova koji imaju sentimentalnu vrijednost. Naše mušterije donose satove koje su naslijedili, mi radimo popravku, ali i reparaciju – dodaje Nikšić.
Kaže da bi volio da zanat bude sačuvan, i da majstori ostanu cijenjeni, bez obzira na napredak u tehnologiji.
Govoreći o svom putu u urarstvo navodi da je dolazio kod oca u radnju da bi zaradio džeparac, da nije imao veće ciljeve, ali da je vremenom proradila i ljubav. Išao je i na seminare van granica države, ali je ipak najviše naučio u svojoj porodičnoj radnji.
– Bio sam iznad očeve glave, on je uvijek govorio da je sat mali organizam, nešto posebno čemu se mora posvetiti – prisjetio se Emir Nikšić, naglašavajući da s ljubavlju radi svoj posao.
Ističe da u Sarajevu više nema škole za urara i da je esnaf ostao u rukama starih majstora i nekoliko novih koji su nastavili porodičnu tradiciju.
Emirova radnja je od 1940. godine kod sarajevske tržnice, a osnovana je 1911. godine na Baščaršiji.
