Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj oslobođen je po svih devet tačaka optužnice, u prvostepenoj presudi koja mu je izrečena pred Haškim tribunalom.
Presudu Šešelju čitao je sudija Jean-Claude Antonetti, predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća Tribunala, a pomenimo i to da je prvi put u historiji ovog suda izrečena presuda optuženiku koji se uopće nije nalazi u sudnici.
“Tokom postupka koji je počeo 7. novembra 2007. godine saslušali smo 429 svjedoka. Presuda ima gotovo stotinu stranica, dva dodatka, izjavu Suda i dodatno mišljenje Suda. Optužba smatra da je Šešelj izravno učinio i poticao na zločine”, kazao je sudija Antonetti.
“Šešeljeva glavna uloga osim propagande i poticanja na mržnju protiv nesrba bila je i regrutacija dobrovoljaca koji su slani na strana ratišta među kojima su Bosna i Hercegovina i Hrvatska”, kazao je sudija.
Šešelj je lično počinio određen broj zločina, kazao je sudija Antonetti čitajući presudu.
Vojislav Šešelj je ranije smatrao da nije kriv niti po jednoj tački optužnice. Sam se zastupao i nije ima pravnog zastupnika. Nije želio predstaviti dodatne dokaze niti pozvati svjedoke.
Tvrdio je da ne postoje dokazi optužbe. U početku je odbijao sarađivati sa Sudom, negirao je većinu aktivnosti za koje ga se optužuje, dodao je sudija Antonetti.
Čitava ideologija Velike Srbije je kriminalne prirode, kazao je sudija Antonetti u obrazloženju presude.
“Vijeće je kao dokaz prihvatio pisane dokaze svjedoka koji su djelimično ili ucjelosti onima koji su dali tokom svjedočenja. Vijeće je prihvatilo veliki broj dokaza i svjedočenja iz drugih postupaka za činjenice koje su bile dostavljene kroz prvailo 92.”, kazao je sudija.
Sudija Antonetti također je govorio o Srpskoj radikalnoj stranci, njenom osnivanju i organizovanju. Analiza dokaza pokazala je da su se šešeljevci mogli razlikovati prema fizičkom izgledu, odjeći koju su nosili. Vijeće je identificiralo pojedince povezane sa četničkim pokretom. Vijeće je konstatovalo da se novačenje dobrovoljaca u SRS najčešće odvijalo u centrali u Beogradu.
Vijeće je primijetilo kako u pristupu Tužiteljstva nedostaje preciznosti – ono primijenjuje cirkularni pristup u kojemu svako kazneno djelo ima više od jedne kvalifikacije, a svaki način sudjelovanja u zločinu kao da obuhvaća sve druge.
Pozvao se na presude protiv Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina, navodeći da se takvo gledanje na presudu mora primijeniti na njegov slučaj.
Većina članova vijeća zaključila je, ne zanemarući govor mržnje, da nije sudjelovao u razmjeni kuća u Hrtkovcima, koje su povezane s protjerivanjem. “Ne postoje bitni pravni elementi za kaznenu odgovornost za zločine protiv čovječnosti”, kazao je.
Većina članova vijeća je ocijenila da tužitelj nije puložio dovoljno dokaza za ubistvo nestrpskih stanovnika pokraj Sarajeva i kod Zvornika.
Utvrđeno je da je moguće da su pripadnici srpskih snaga počinili zločine zbog ratnog sukoba u Hrvatskoj i BiH.
Tužitelj nije predočio dovoljno dokaza za sljedeća kaznena djela: Crna rijeka ubistvo, prisilni rad na Ovčari, okrutno postupanje u Veleprometu, mučenje i okrutno postupanje u Sonjinoj kući te u Vogošćii pored Sarajeva, kao i pljačka u Nevesinju.
Većina članova vijeća ne smatra ni da je bilo prekomjernog uništavanja ustanova za religiozne i obrazovne svrhe.
Počinjena su određena kaznena djela, ali pitanje je mogu li se pripisati Šešelju, kada je riječ o ubistvu i zlostavljanjima u Veleprometu i na Ovčari.
Kako je kazao sudija Antonetti, slanje dobrovoljaca može ukazivati na želju odbrane Srba.
Vijeće je zaključilo da Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je civilno nesrpsko stanovništvo bilo izloženo rasprostranjenom sistem napadu u Vukovaru, Zvorniku, širem području Sarajeva, Mostaru i Nevesinju. Utvrđeno je odsustvo dokaza o postojanju udruženog zločinačkog plana.
Projekt Velike Srbije, koji se pripisuje Šešelju, je a priori politički, a ne kriminalni cilj. Bio je vođen političkom strašću stvaranja Velike Srbije, stvaranje formacije ne predstavljaju kazneno djelo, navodi vijeće. Nije cilj bio počinjenje kaznenih djela, već podrška ratnim naporima. Ovim konstatacijama se ne žele umanjiti zločini počinjeni od strane dobrovoljaca na području Hrvatske i BiH, samo većina sudaca nije uvjerena da je regrutacija podrazumijevala da je on znao za zločine, podržavao ih ili da je bio hijerarhijski odgovoran. Cilj mu je bio da se zaštite Srbi.Širenje nacionalističke ideologije, nije samo po sebi zločinačko. Vijeće je zato analizirati njegove govore (“Čitav taj prostor će biti očišćen od ustaša”; “Ni jedan ustaša ne smije živ izaći iz Vukovara“) – cilj je bio podizanje morala vojnika, a ne pozivanje da se nema milosti. U Hrtkovcima je pozivao na protjerivanje Hrvata, ali nije dokazano da je govor doveo do toga, ni do kampanje progona.
U konačnici, Vojislav Šešelj je slobodan čovjek, budući da ga je tribunal oslobodio po svim tačkama optužnice, nakon procesa koji je trajao skoro 12 godina.
N1
