Bosansko narodno pozorište Zenica jedno je od najaktivnijih u Bosni i Hercegovini. O tome svjedoči činjenica da je prošle godine premijerno izvedeno pet naslova: Ugasimo svjetlo, Kuća, Tri dana i Trainspotting te predstava za djecu Oslobodimo umjetnike.
Pored toga, u 2022. godini je u produkciji BNP Zenica organizovan XXI festival bh. drame i VII internacionalni festival edukativnog teatra – IFET, a Pozorište je bilo i koordinator Evropske manifestacije Noć teatra – Noć teatra BiH. Mnoštvo gostovanja i nagrada koje su ostvarene u prethodnoj godini samo potvrđuju da zeničko pozorište radi uspješno već 73 umjetničke sezone.
Između dvije vatre
Pozorište koje ima najveću scenu u Bosni i Hercegovini, nalazi se u velikim problemima kada je u pitanju održavanje infrastrukture. Dugo su se borili s problemom sanacije prozora koji su u nevremenu polupani, a trenutno je gorući problem krov koji prokišnjava. Kada nema padavina, može se nekako. Čim padne obimnija kiša, nastaju problemi. Za kulturu se ionako ne izdvaja puno novca. Tek za goli opstanak. BNP Zenica zajedno sa 15 drugih institucija kulture u Zeničko-dobojskom kantonu (tri muzeja i 12 biblioteka) kada je finansiranje u pitanju je “razapet” između općina i gradova, s jedne, te Kantona, s druge strane. Ova ustanova kulture osnovana je 1950. godine kao Oblasno pozorište. U zgradu u kojoj se danas nalazi uselilo je 16. maja 1978. godine. Tada je to bila jedna od tri najreprezentativnije pozorišne građevine na području tadašnje države. Arhitekti, profesor Jahiel Finci i akademik Zlatko Ugljen, dobitnici su nekoliko prestižnih nagrada iz oblasti arhitekture upravo za ovaj objekt. Tokom više od sedam decenija postojanja zenički teatar izrastao je u najznačajniju umjetničku instituciju u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Kroz svoje umjetničko djelovanje BNP Zenica postalo je središte i stjecište ne samo teatarskog, nego najraznovrsnijeg umjetničkog i kulturnog života.
Osim teatarskih, BNP Zenica organizator je i domaćin različitih kulturnih i zabavnih programa i manifestacija, značajnih za cjelokupan kulturni život u gradu Zenici, te Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu. Mnoga pitanja vezana za funkcionisanje i rad Pozorišta regulisana su Zakonom o pozorišnoj djelatnosti koji je donijela Skupština Zeničko-dobojskog kantona 2016. godine. Ovim zakonom uređuje se pozorišna djelatnost kao dio kulturnih i umjetničkih vrijednosti na području kantona. Pozorišna djelatnost u smislu tog zakona podrazumijeva pripremu za javno prikazivanje i samo javno prikazivanje dramskih, muzičkih, muzičko-scenskih, opernih, baletnih, plesnih, lutkarskih, kao i svih sintetskih oblika scenskih djela. Pozorišna djelatnost je kulturna i umjetnička djelatnost od javnog interesa. Prava osnivača prema Pozorištu vrši Grad koje je vlasnik Pozorišta kao javne ustanove koju je osnovalo radi trajnog i nesmetanog obavljanja pozorišne, umjetničke i srodnih djelatnosti u javnom interesu. Sufinansijer rada je Kanton koji obezbjeđuje sredstava za plaće u bruto iznosu i materijalne troškove.
Narušena bezbjednost
“Kulturne institucije, pa i pozorište nemaju jasno definisano pitanje finansijskih obaveza između Grada i Kantona. Kao jedina teatarska kuća u Kantonu i šire, obavezni smo da svoje predstave i programe plasiramo po cijelom kantonu, a opet kada se govori o finansiranju tu je vječita nedoumica u kojem procentu to spada u obavezu Grada ili Kantona. U tome ispašta pozorište kao institucija i zaposleni.
Zaposlenici ne mogu potpisati kolektivni ugovor kojim bi bio regulisan njihov status jer nije jasno sa kime bi ga trebali potpisati, a institucija prima mala ili gotovo nikakva sredstva koja bi se uložila u infrastrukturu. Tako smo trenutno u situaciji da je dugogodišnje neulaganje u zgradu BNP-a dovelo do prokišnjavanja, čime je narušen izgled i upitno je bezbjedno funkcionisanje naše teatarske kuće“, kaže direktor BNP Zenica Miroljub Mijatović, glumac, teatrolog, specijalista dramske pedagogije.
Zahvaljujući gradskoj upravi, nastavlja, u prošloj godini su uspjeli izraditi dokumente koji su potrebni (glavni projekt, predmjer i predračun sanacije ravnog krova, energijski audit) da bi uopće ušli u razmatranje kao budžetska stavka kada je taj, njima trenutno najveći problem u pitanju. Međutim, nije to jedini problem.
„Pod na našoj velikoj sceni od 1978. godine nije obnavljan, povremeno je saniran ali sada je vrijeme za detaljnu sanaciju. Potom toaleti namijenjeni publici, scenska tehnika… Opet, svi se slažemo u tome da je sanacija ravnog krova prioritet u koji sa svojim sredstvima moraju biti uključeni i Grad, i Kanton, i Federacija BiH“, ukazuje Mijatović.
Eskalacija problema radnika
Problem radnika ustanova kulture u Zeničko-dobojskom kantonu eskalirao je krajem prošle godine kada su svi budžetski korisnici dobili pomoć od 1.080 konvertibilnih maraka (552 eura), osim radnika iz oblasti kulture. Zahvaljujući Općini Breza pomoć su dobili zaposleni u Biblioteci u toj općini, te Općini Tešanj zaposlenici Muzeja i Biblioteke iz te općine.
“Ustanove kulture Zeničko-dobojskog kantona 30 godina se nalaze u statusnom vakuumu. Konkretnije, ustanove i svi zaposleni u ustanovama kulture nemaju ni majku ni oca, ali imaju dvije loše maćehe. Svi uposleni, nas 170, a posebno stvaraoci kulturnih i umjetničkih vrijednosti sve vrijeme vrijedno rade i postižu izvanredne rezultate, te smo prepoznati, i u svojoj djelatnosti vrednovani i van granica matičnih općina, gradova, kantona i države Bosne i Hercegovine. To, barem do sad, nije bilo dovoljno da se finansiranje ustanova kulture, te jako loš ekonomski položaj uposlenika u kulturi riješi i pomjeri sa tačke najnižih plaća u Bosni i Hercegovini. Poražavajuće i ponižavajuće”, rekao je Elvir Škiljo, predsjednik Sindikata radnika ustanova kulture ZDK.
Prema njegovim riječima, “načelnici, gradonačelnici, ministri, premijeri – godinama ne pokušavaju riješiti probleme sa kojima se suočavaju ustanove kulture u Kantonu”.
“Naravno, čast izuzecima, jer je, ruku na srce, bilo pojedinaca među zvaničnicima koji su nešto i pokušali, i uspjeli riješiti. Da parafraziram narodnu poslovicu – vlast imena mijenja, ali ćud nikad”, smatra Škiljo.
Kap koja je prelila čašu
Objasnio je da je “posljednja u nizu diskriminatornih situacija kojima su izloženi”, neisplaćivanje jednokratne pomoći uposlenim u ustanovama kulture (muzeji, biblioteke i pozorište) ZDK-a, zato što su na “privremenom finansiranju”.
“Jednokratnu pomoć nismo dobili iako smo prvobitno bili uvršteni u rebalans budžeta Kantona, ali smo izbačeni u posljednjem momentu. Nerealno i nemoralno. Diskriminatorno. To je kap koja je prelila čašu, ne zbog tih 1.080 konvertibilnih maraka, nego zbog tretmana zaposlenih u ustanovama kulture u ZDK koji su ni na nebu ni na zemlji. Trideset godina levitiramo, bacaju nas kao ping-pong lopticu.
Nemamo potpisan ni kolektivni ugovor. Kad god treba riješiti neki problem Kanton nas upućuje na Grad, a Grad na Kanton. To je i što se tiče zaposlenih, ali i što se tiče ustanova. Već odavno je u BNP Zenica uključen crveni alarm kad je u pitanju sanacija krova. Čekamo kad će se zgrada urušiti”, naglasio je Škiljo. Ipak, nada se “sa novom Vladom ZDK-a i resornim Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta, ući u priču oko potpisivanja kolektivnih ugovora za radnike kulture”.
Sanacija krova u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je nešto što se treba uraditi čim prije, kako ne bi nastala još veća šteta na objektu ili da nekoga ne poklopi materijal koji otpada sa plafona zbog krova koji prokišnjava. Vjerovatno bi se svi “prali” kako nisu odgovorni za to.
Kada su u pitanju radnici u ustanovama kulture u Zeničko-dobojskom kantonu jedini spas za njih je potpisivanje kolektivnog ugovora sa naznačenim obavezama općina i gradova, s jedne, te kantona s druge strane.
Izvor: AL JAZEERA/Mirza Dajić
