Prema do sada proučenim dokumentima, sadašnje ime grada Zenica prvi put se spominje 20. marta 1436. godine, a kasnije i u seriji dokumenata vezanih za Dubrovačku Republiku.
Padom Bosne 1463. godine pod osmansku upravu, Zenica gubi značaj jer je ostala izvan glavnih komunikacija, mada je prema jednom podatku s kraja XVII stoljeća tada imala oko 330 kuća, što ju je stavljalo u red bosanskih gradova srednje veličine.
Osmanlije u Zenici formiraju nahiju Brod, a kasnije i Vrandučku kapetaniju, podižu se vjerski i privredni objekti, pa je u XVII stoljeću Zenica potpuno formirana kasaba.
Međutim, 1697. godine u pohodu habsburškog princa Eugena Savojskog Zenica je potpuno spaljena (po predanju preživjele su samo tri kuće), veliki broj uglednih Zeničana je ubijen, a katoličko stanovništvo Zenice je napustilo grad zajedno sa princom. Od ovog udarca Zenica će se dugo oporavljati.
U XVIII stoljeću u Zenicu se počinju doseljavati i Hrvati iz Dalmacije, ali i Jevreji – sefardi.
U vrijeme vladavine Austrougarske, grade se kapitalni objekti šireg drustveno-ekonomskog značaja, koji će biti život ali i sudbina Zenice. To su željeznička pruga od Bosanskog Broda do Zenice (1879.), Rudnik uglja (1880.), Fabrika papira (1885.), Željezara (1892.), Kazneni zavod (1886.), što će pored ostalog izazvati niz promjena i kvalitetnih i kvantitenih pomaka u razvoju grada.
Stvaranjem socijalističke Jugoslavije počinje jedan zaista buran period u historiji Zenice, tokom kojeg će Zenica značajno uvećati svoju površinu, broj stanovnika, urbanu fizionomiju grada, steći uslove za veliki kulturni, prosvjetni, sportski i društveni razvoj.
Željezara Zenica je i dalje bila glavni simbol grada, a u ovom periodu usljed brojnih proširenja postala je i jedna od najvećih u Evropi.
I ostala preduzeća su napredovala a otvarana su i brojna druga, od kojih su neka imala veliki ugled i van Jugoslavije.
Privredni uspjeh je doveo i do ogromnog porasta broja stanovnika, što je zahtijevalo nova ulaganja u gradsku infrastrukturu, izgradnju velikih stambenih blokova, proširenje i unapređenje komunalnog sistema, razvoj saobračaja itd., što je pogodovalo stvaranju slike Zenice kao sivog radničkog grada.
U teškim vremenima za Bosnu i Hercegovinu, kakvi su bili od 1992. do 1995. u vrijeme agresije, veliki dio Zenice je bio oštećen ili u potpunosti srušen.
Poslije rata Zenica je napredovala i postepeno se rješavla etikete sivog, radničkog grada.
Zenica je po popisu iz 1948. imala 15,550 stanovnika (srez 35,390), a prema zadnjem popisu iz 2013. godine je imala 115.134 stanovnika.
Povodom Dana Zenice, tradicionalno će danas biti održana sjednica Gradskog vijeća, u Velikoj sali Grada Zenice, na kojoj će se obratiti Gradonačelnik, dodijeliti javna priznanja, obratiti dobitnici priznanja, kao i obaviti zajedničko fotografisanje. U večernjim satima, u 19 sati, svečano će biti otvorena 22. međunarodna kulturna manifestacija “Zeničko proljeće” u Muzeju Grada Zenice izložbom ‘100 godina od rođenja Maka Dizdara’, a sat vremena kasnije će u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica biti održana i predstava Harisa Burine ‘Tako je govorio Lepi’.
SRETAN VAM DAN ZENICE!
Zenit.ba
