Novinarstvo sa velikim slovom N mijenja svakodnevnicu i poslovno okruženje nabolje. Utiče na sigurnost i njegova objektivnost umnogome djeluje, najčešće, na zbivanja u bliskoj budućnosti. Tešanj, grad čudo! Tešnjaci, uvijek radini i vrijedni ljudi zaslužuju u ovim vremenima istinite, objektivne i lijepe priče. Tešanj može biti primjer kako se treba i može živjeti u našoj državi. Pokazao je to narod i borci ovog kraja u ratu koji je iza nas. Sada je to došlo na naplatu i svaka čast Tešnjacima zbog toga. Ovih dana brojni mediji su prenijeli besmisleni tekst tešanjskog „novinara“, Hahrudina Redžovića. I laički poznavaoci prilika u Tešnju znaju da se u tekstu, izuzev statističkih podataka, većinom radi o perfidno konstruiranim lažima. Dio knjige „Lukavi biznis“ autora?! Hajrudina Redžovića koji je objavljen na banjalučkom portalu „Buka“ uznemirio je duhove u mirnom Tešnju.
Lijepi primjeri i lijepe priče o tome kako su tešanjski biznismeni došli do svog prvog miliona su za svaku pohvalu. Autor nas podsjeća o nekim „činjenicama“ koje je prikupio po ćoškovima tešanjskih kafaničica. Jer, on tu radi! Elvir Bećarović, jedan od trojice, može se reći, najhvaljenije i najomiljenije braće u Tešnju došao je na udar Redžovića koji ga oslovljava – dječak. Čovjek, biznismen, proizvođač najbolje vode na svijetu je za „autora buduće knjige“ dječak koji po čaršiji istovara kištre vode po prodavničicama i koji ne voda maloljetne ljubavnice. Tu asocijaciju da ih drugi tešanjski privatnici vodaju neće mu ovdašnji halaliti. Prema pisanju u zanosu Redžović iznosi: “Onako iz zajebancije 2003.godine nekolicina ljudi je organizorala prvi sajam.“ Sajam koji je postao reprezentativna privredna manifestacija u BiH. Brutalno ponižavanje ljudi koji su napravili bosanski bum se ne graniči sa bezobrazlukom, nego je to stvar kućnog odgoja koji nam autor dokazuje tokom cijelog teksta koji je objavio.
Za Redžovića je Edin Jabandžić, jedan od vlasnika “Madija“ čovjek koji je digao Tošk, a zaboravio je na KK „Gradina“ i na činjenicu da je on uz svoje roditelje i brata ostvario nedosanjani san. Za Redžovića je Izudin Ahmetlić „po Forbsu“ najbogatiji čovjek u Bosni, a nije, jer su to Hastori. On odvodi Šemsudina Mehmedovića na „pitanje“ kod Bakira, jer je, eto, Hifin kapital zalog da Šemso može reći Bakiru šta hoće. Malo upućeniji znaju, a to može potvrditi i g. Izetbegović da je g.Mehmedović sa njim uvijek bio na „ti“ i da mu je uvijek mogao reći ono što i misli. Čovjek predsjednik lokalne stranke, pa šta? Čovjek treći put zaredom državni zastupnik, pa šta? Čovjek na posljednjem kongresu uz Bakira bio kandidat za predsjednika SDA države, pa šta? Ali i čovjek koji je protiv sebe imao kompletnu strukturu SDA koju je instruisao sam Bakir da se konačno riješi onih koji drugačije misle u SDA (Konaković, Šepić i ini su već davno otišli). Čovjek koji je na lokalnom nivou imao 5 protivkandidata koje su finansirali i podržavali uglavnom „robovlasnički ideolozi“. I? Sve ih je porazio Mehmedović! Imao je kontinuitet u radu, stavovima, ali i porastu broja glasova svakog izbornog ciklusa. Redžović je pokušao da ga potpuno marginalizira u političkim, društvenim i svih drugih procesima. Mnogi mogu reći, pa eto! Mehmedović nije on napravio bosansko čudo.
On jest predsjednik lokalnog SDA od 2005.godine. Njegov stranački kolega i jedan od njegovih najboljih prijatelja Fuad Šišić su bili u sinergiji kada je Šišić bio načelnik općine Tešanj. Tako su politika i izvršna vlast našle zajednički put i otvorile ogromne mogućnosti za razvoj privrede. Zato danas Tešanj ima 2.300 privrednih subjekata, pa je tako svaki dvadeseti Tešnjak privrednik, a ne svaki sedmi kako to navodi Redžović – oči gladne. On je otišao i korak dalje, pa sugestivno poručuje Šišiću da se na narednim izborima prijavi kao nezavisni kandidat za načelnika općine kako bi prenebregnuo svoj dosadašnji kredibilitet u SDA. „Autor“ teksta za kojeg je upitno da li je položio Političku ekonomiju na Fakultetu političkih nauka koji je nekada pohađao se ipak na kraju pita: “Dokle će u Tešnju prosječna plata biti 650 KM?“ Diskriminatorska i rasistička rečenica iz teksta je rekla svoje:“Dok postoje kinezi iz Republike Srpske! (Kinezi malim slovom op.a).“ Pa kaže dalje: “Tešanjski poduzetnici se, zapravo, ponašaju u skladu sa tržištem radne snage. I neće povećavati plate dok ne budu morali.
Kao što nije povećavao ni predsjednik Macron“, zaboravljajući na „Žute prsluke“. Upravo sva ta pitanja bi trebao postaviti svojim „mecenama“ koji ga iz godine u godinu finansiraju da pravi političku destabilizaciju i vrši politički odstrel ljudi koji se nađu na putu izrabljivanja radne snage od strane svojih „gazda“koji se ponašaju baš kao robovlasnici. Sjetimo se da su od agresije na BiH i tešanjski kraj nasrtaji na ovog Mehmedovića bili kontinuirani od onih koji su samo gledali sebe i svoj kapital. Autonomija i pregovori sa agresorima o predaji komunikacije Doboj-Teslić, ujedinjavanje tih i takvih da politički pobijede ovog čovjeka, naručivanje i likvidacije Mehmedovića, pa nezakonito hapšenje, pa moralni nasrtaji putem srpskih žutih medija (Bum, Kurir…), pa optužbe za skrivanje oružja… Dug je spisak pokušaja, ali svi su završavali sramno po naručioce.
Visoko.co.ba
