Prema istraživanju Udruženja “BH Novinari”, 35 do 40 posto novinara u Bosni i Hercegovini radi bez potpisanog ugovora i socijalnog i zdravstvenog osiguranja, a ni oni s validnim ugovorima nisu dovoljno zaštićeni.
Visina plate u lokalnim medijima iznosi od 200 do 500 eura, dok je na javnim servisima prosjek oko 700 eura. Prema anketi, 74 posto novinara tvrdi da se njihova ekonomska pozicija znatno pogoršala u posljednje dvije do tri godine, prenosi Birn.
U nekim privatnim medijskim kućama, uključujući internacionalne redakcije, plata je veća od prosjeka u javnim servisima.
Kada su u pitanju zakoni o kleveti, ona je dekriminalizirana, pokazalo je ovo istraživanje. Trenutna legislativa je u skladu s evropskim zakonima, ali u praksi od ovih zakona mnogo više koristi imaju državni službenici.
Ogroman broj tužbi upućen je protiv novinara, a istraživanje pokazuje da od 2003. godine oko 100 tužbi godišnje bude podignuto protiv novinara. Samo u prošloj godini bila su 173 aktivna slučaja. Navodi se slučaj magazina “Slobodna Bosna”, koji je koncem 2015. godine prestao s objavljivanjem printanog izdanja, zbog velikog broja tužbi za klevetu.
Sudovi su, prema istraživanju, pod jakim političkim uticajem, a kazne iznose oko 2.500 eura. Neki mediji imaju između 20 i 50 tužbi, pokazalo je istraživanje Udruženja “BH Novinari”.
Sloboda novinarskog rada, također, nije na zavidnom nivou. Čak 26 posto novinara tvrdi da im je bila uskraćena mogućnost izvještavanja s nekog od događaja.
Kada je u pitanju urednička nezavisnost, naročito u privatnim medijima, tu postoje interna pravila, a u istraživanju je navedeno da nisu efektivna. Većina privatnih medija nema etičke kodekse, već podliježu generalnom etičkom kodeksu, a vlasnici i direktori igraju ključnu ulogu da li će informacija biti objavljena ili neće. Čak 51 posto novinara priznalo je da cenzura utiče na njihov rad.
Javni servisi imaju usvojene kodekse, ali ni oni nisu adekvatno poštovani u praksi, pokazalo je istraživanje, u kojem se navodi da postoje indirektni pritisci kroz menadžment i upravni odbor, ali i direktni, čak i od članova Predsjedništva BiH, Parlamenta BiH i Republike Srpske (RS) te entitetskih premijera.
Takav slučaj bio je u junu prošle godine, kada Parlament BiH nije donio odluku o finansiranju javnih servisa u BiH, a predsjednik RS-a verbalno je napao novinarku Federalne televizije, stoji u istraživanju.
Ni statistika o sigurnosti novinara nije na zavidnom nivou. Od 2013. do kraja 2016. godine, prema istraživanju, zabilježeno je 65 slučajeva verbalnih prijetnji, 21 fizički napad, sedam prijetnji smrću, 15 mobinga te 35 slučajeva ostalih oblika diskriminacije.
U posljednje četiri godine zabilježeno je čak 217 napada na medijske kuće, sindikate, Vijeće za štampu i online medije. Istrage u slučaju napada na novinare nisu adekvatne, a sudski postupci jako su spori. Samo 15 posto slučajeva je istraženo i riješeno, a najveći problem je što su počinioci uglavnom političari, državni službenici ili drugi jaki individualci, pokazalo je ovo istraživanje.
Podaci istraživanja su dostupni u publikaciji “Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara”, a koje je Udruženje “BH Novinari” objavilo uz finansijsku pomoć Evropske unije (EU).
Istraživanje je obuhvatilo područje zapadnog Balkana.
Fokus.ba
