Regionalna deponija Mošćanica u posljednje tri godine ostvaruje neto dobit od 800 hiljada (2019.) do 1,3 miliona KM (2021.) Bila bi to informacija za pohvaliti, ako se ne bi dublje pogledalo u analizu poslovanja.
Tako podatak da je kompanija ostvarila prihod u 2021. od 4.095.089 KM, a neto dobit od 1.301.188 KM znači da je neto dobit (zarada) 31, 7 posto, odnosno da trećina zarađenog ostaje čista zarada nakon svih obaveza, plaća, poreza, računa…
– Sve iznad 10-15 posto neto zarade, u komunalnoj oblasti je čisto “deranje” korisnika. To ukazuje da su cijene “napumpane”, da se koristi situacija, odnosno (monopolistički) položaj. U mnogo profitabilnijim oblastima profit od trećine je skoro pa skandalozan, prokomentarisao je za naš portal ekonomski ekspert uključen u aktuelna ekonomske i komunalne proračune.
Podatak o RDM (Regionalna deponija Mošćanica) koji je vidljiv uvidom u LRC profil kompanije, jasan je pokazatelj da pozitivno poslovanje ostavlja mogućnost smanjenja cijena usluga.
Za neke korisnike komunalnih usluga ALBA-e Zenica račun možda predstavlja enigmu, ali analizirajući stavke, lako je uočiti jednu stavku, koja podrazumijeva naplatu 3 KM za rad Deponije Mošćanica. Te 3 KM ALBA Zenica prebaci putem službi na konto Deponije Mošćanica.
Takvu odluku financiranja donijelo je Gradsko vijeće prije više godina, a podrazumijeva da cca 35.000 obitelji, koje plaćaju račune ALBA-i plaćaju u sklopu odvoza otpada i deponiranje i to po 3 KM. Ostatak prihoda dolazi od ostalih gradova koji svoj otpad deponiraju na Deponiji Moščanica.
Dakle, cca 35.000 obitelji, plaćaju po 3 KM (cca 105.000 KM mjesečno, 1,2 miliona KM godišnje). Aktuelni poslovni rezultati RDM, ali i sve teža ekonomska situacija građana, nalaže da se razmisli da li računi (za porodična domaćinstva i 12 KM mjesečno) mogu biti barem umanjeni za 1-1,5 KM. Deponija bi i dalje poslovala pozitivno, ali građanima bi to značilo da barem lokalna administracija ne želi da ostvaruje ekstra profit na njima.
Na potezu su “gradski oci”, ali i uprava deponije.
Izvor: Zenicablog
