Home » Horak: Prijatno sam iznenađena otvorenošću zeničke djece

Horak: Prijatno sam iznenađena otvorenošću zeničke djece

Poznata slovenska pijanistica i profesorica Marina Horak iz Ljubljane, koja je u četvrtak navečer u sali Srednje muzičke škole održala svoj solistički koncert u sklopu „Zeničkog proljeća“, jučer i danas je druženje s đacima i nastavnicima zeničke Srednje i Osnovne muzičke škole u Zenici nastavila kroz radionice.

– Nisam prvi puta u Bosni, ali sam prvi puta u Zenici. Prije mnogo, mnogo godina- prije nego su se desili ovi strašni, ratni događaji na Balkanu, svirala sam sa orkestrom u Sarajevu. Bile su „Sarajevske Bahove večeri“, a ja sam svirala na čembalu.

Poslije rata bila sam u Banja Luci, u žiriju „Banjalučkog bijenala“. I to je sve što se tiče mojih nastupa u BiH- kaže profesorica Horak.

Ona ističe kako nije posebno definirala teme radionica, jer teme se, kaže, same nameću, odnosno nametale su ih svojim pitanjima djeca i nastavnici koji sudjeluju u radionicama. Njen je posao bio samo da isprovocira dijalog.

-Umjesto samo da predajem nešto što se meni čini zanimljivo, puno je ljepše kada je živi dijalog. A bilo je jako zanimljivih pitanja. Pokušala sam im pokazati i kako se nešto može napraviti drugačije. Možda ne bolje, ali svakako drugačije.

Predavala sam i kako na drugi način obučavati djecu, sa šire pozicije. Ne samo da moraju bez greške svirati neku pjesmicu, nego i da ih vidimo kao kompletna ljudska bića. Da se izraze kako oni znaju, iz dubine sebe, ali ne i protiv muzike. Jer, muzika je jezik koji ima imanentne zakonitosti- ističe profesorica Horak te dodaje kako je i pedagoška dužnost nastavnika da tom, muzičkom jeziku, nauče djecu.

-Ne rade to svi, jer se previše uzdaju u ono kako je njima bilo rečeno. Mislim da to može biti jako opasno, jer se izgubi kontakt sa izvorom stvari. A oboje je značajno. Kako nam je važan povratak u izvor, tako je važna i tradicija. I jedno i drugo treba poštivati- poručuje Horak.

Prijatno je, kaže, iznenađena svojim prvim druženjem sa zeničkim muzičarima i ljubiteljima muzike. Zato nema ništa protiv da saradnju nastave i narednih godina, ali to, kaže, ne zavisi od nje, nego od zeničkih domaćina.

Prije svih njene studentice Maite Milutinović, sada zeničke nastavnice klavira, na čiji je poziv stigla i ovog puta.

-Ljudi su mi prekrasni- tako otvoreni, ljubazni… Iznenađena sam potpuno. Naravno, ja sam apsolutno spremna opet doći, kada god budem pozvana. Jako me je iznenadila ova omladina, koja je postavljala razna pitanja.

Ali, ne samo zbog pitanja koja su postavljali, jer tu želju da sviraju vidiš i na njihovim očima, pokretima… Izvanredna otvorenost me ugodno iznenadila- ističe naša gošća iz Ljubljane.

Zamolili smo je i da napravi malu usporednu naše i djece u Sloveniji.

-Meni je to teško reći, jer radim na Akademiji, sa studentima, a imam jako malo privatnih đaka. Samo dva Kineza. Slovenci su nekako suzdržaniji, zatvoreniji- više se boje. A to je čest slučaj i kod studenata, kada imamo rad u grupama. Kada imamo poseban predmet, koji nije zasnovan na muzici, nego na psihološkom pristupu i sa boljim upoznavanjem samoga sebe. Bojimo se da nećemo biti najbolji, šta će drugi reći ako kažemo nešto pogrešno…- kaže gospođa Horak.

Ona dodaje kako zbog tog straha slovenski đaci i studenti nerado izražavaju svoje mišljenje.

-Misle da je bolje da smo tiho. Onda se zajedno smijemo, jer i oni shvate da se boje iznijeti mišljenje. Ali, to je i utjecaj odgoja. To je, valjda, tako negdje tamo između tih Alpa. Ali, ova otvorenost, koju sam srela ovdje, jako mi se sviđa- ne krije oduševljenje profesorica Horak.
Na pitanje da li je zadovoljna svojim koncertom pred zeničkom publikom, kaže, ne može reći ništa. Ali može o publici.

-O koncertu moraju drugi da kažu. Ja to ne mogu reći sama za sebe. Ali, jesam, zadovoljna sam publikom, koja je bila izvanredna. Bilo je i jako puno publike, jako ugodno i lijepa atmosfera. Bilo je fino svirati- kaže profesorica Horak.

Mada se tek iz drugog pokušaja prisjetila da je, osim nastavnice Milutinović, prošle godine predavala i još dvjema Zeničankama, Amni Ekinović i Mirni Mlikoti, ne umanjuje dojam kako se profesorica Horak brzo srasla sa zeničkim muzičarima. Zato vjerujemo i da je ovo bio tek početak saradnje.

Redakcija