August. Sunce. More. Planina. Porodica. Odmor. Otprilike ovako izgleda godišnji odmor za većinu osoba koje imaju tu sreću da rade i da si mogu priuštiti isti. Upravo je august najstresniji mjesec za svakog prosvjetnog radnika u ZDK, koji nije stalno zaposlen.
I dok ljudi uglavnom smatraju kako je predivno biti prosvjetni radnik, jer se eto imaju tri mjeseca odmora (a što nema blage veze sa pravim stanjem), upravo sada prosvjetni radnici proživljavaju pravu agoniju budući da ih dijele sati do objavljivanja novih konkursa i borbe da se ugrabi puna norma, izbori za svoje mjesto pod suncem i suprotstavi političkim i porodičnim vezama.
Ali tu nije kraj. Zapravo, to je čak i jednostavniji dio svega. Tužno, zar ne?! Ono što je najgore je kopiranje i ovjeravanje čak po 10 kompleta dokumenata koji će se slati u 10 različitih škola, a ako vas zanima šta jedan komplet sačinjava….e pa, lista je malo duža. Od osnovnih kao što su rodni list i državljanstvo, diploma i potvrda o položenom stručnom, preko kopije radne knjižice (koja više ne vrijedi) a u neku se školu mora dok u drugu ne mora dostaviti, svih prethodnih ugovora, potvrda, preporuka, pa do uvjerenja o stažu. I to sve onda do 10 puta. A inače 10 je magični broj koji je maksimum ovjeravanja po osobi u nekoj opštini. Ne zvuči komplikovano i puno? Pa recimo to ovako, 10 kompleta nerijetko zna dostići težinu i preko kilograma. Da, dobro ste pročitali KILOGRAM papira, dokumenata.
Još ne shvaćate u čemu je problem. E, pa on tek dolazi. Onako kako je divni Dejtonski sporazum podijelio našu zemlju na „bolji“ i na „veći“ entitet, isto tako je dopustio svakom kantonu u Federaciji da kreira vlastitu obrazovnu politiku. Pa tako imate jedan Zakon o obrazovanju u SK koji nije ni blizu onoga u ZDK.
Ministarstvo obrazovanja SK je donijelo odluku da prosvjetni radnici, koji se prijavljuju na neku upražnjenu poziciju, šalju samo kopirane ali ne i ovjerene dokumente, nevažno da li imaju ugovor o radu kraja školske godine ili su na birou. Ugovori za jednu školsku godinu u SK važe od 1.9. do 30.8. naredne godine. Tek kada osoba bude primljena dostavlja ovjerenu dokumentaciju u školu.
Situacija sa ZDK je iz godine u godinu teža. Ne samo da prosvjetni radnici imaju najnižu plaću od svojih kolega u drugim kantonima, nego su prinuđeni ponovno ovjeravati dokumentaciju koju šalju na konkurse. I dok je taksa po ovjerenom dokumentu 2KM u ZDK, pojedini kompleti će dostići cijenu i preko 20KM.
Resorno ministarstvo i Vlada šute, jer su ili na godišnjem ili ih jednostavno navedeno ne zanima. Pojedine opštine su preuzele na sebe odluke da oslobode nepotrebnog plaćanja dokumenata prosvjetne radnike nastavljajući praksu iz prethodnih godina i vodeći se pozitivnom praksom iz susjednih opština. Sve do jedne.
Zenica kao centar ZDK je odlučila ove godine da naplati svaki ovjereni dokument prosvjetnog radnika čiji ugovor istiće 15.8. Komentar iz kancelarije gradonačelnika Fuada Kasumovića je glasio da je Grad prethodnih godina „izlazio u susret prosvjetnim radnicima“ oslobađajući ih plaćanja ovjere dokumentacije. Što ove godine neće biti slučaj.
Znači, Grad čiji budžet pune i prosvjetni radnici je „izašao u susret“. Prosvjetni radnici, koji su svakom normalnom društvu prestavljaju stub istog, dodatno su poniženi od čovjeka kojem ove godine njihovi glasovi ne trebaju a očigledno mu je zafalilo para za novog uhljeba ili pak samopromociju.
Ova bahatost i nerazumijevanje me podsjeti na priču koju mi je ispričao u Crnoj Gori čika Vojo, bivši inspektor sada u penziji. Kaže da je radio u svim sistemima koji su se mijenjali ali je on uvijek ostao isti. Kako su se partije na vlasti mijenjale, tako je svaka postavljala svog čovjeka, kako mi fino kažemo uhljeba, na neku poziciju. Kaže Vojo da se svaki, koji se domogao fotelje, odmah mijenjao. Postao bahatiji. Jedne prilike mu se neki malac, koji je do jučer bio ništa, bahato obratio na šta se Vojo samo nasmijao. Ovaj ga je pitao šta je to smiješno na šta mu je Vojo rekao – Ti još uvijek nisi shvatio da si ti listopadni a ja zimzeleni. Na pitanje šta to treba značiti Vojo mu reče da će to shvatiti nakon izbora.
Izgleda da gradonačelnik Zenice isto ne shvaća da je i on „listopadni“ i da se ove godine, koja nije izborna, može tako se ponašati. Ali vrijeme se mijenja. A za godinu će moliti upravo te iste radnike za glasove i činiti sve kako bi pridobio njihovu naklonost. A najtoplije se nadam da će ga oni podsjetiti kako mu pak ovaj put ipak „ne mogu izaći u susret“.
Irma Antonia Plavčić / Frontal
