Taman kada porodični bosanski čovjek pomisli da je došlo vrijeme kada može da se bar malo opusti, i da se naivno ponada da će velike sile donijeti malo mira na ovom ukletom balkanskom razmeđu civilizacijskih svjetova, ponovo se iznad njegove glave nadviju tamni fašistički oblaci. U naše kuće poodavno se uvukla zebnja zvana nemir. Riječ rat neću ni da pominjem, on nikada nije ni prestao, ovdje je on stalno prisutan, samo uvijek na drugi način. Od viznog režima, pa preko privatizacijske pljačke, do korone, afera ikone, respiratora, medicinskog kisika…
A nakon svega, uz jalovo i nefunkcionalno pravosuđe, uz koje su građani sami prinuđeni da traže pravdu za Davida i Dženana, od kojih je jedan žrtva sistema, a ubicu drugog prikriva isti taj sistem, desničari ponovo kolo vode iznad naše Bosne! Nikada ništa i nikome nisu dobro donijela ‘desničarska prela’ – od iscrtavanja državnih granica po salvetama i jelovnicima, pa do onih na kojima o državnom trošku ‘đavolje kolo’ igraju Viktor Orban, Janez Janša i ini krojači zla… Ko je sljedeći ko će podržati najezdu ovog ničim izazvanog nasilja koje se svom silinom obrušilo na naše živote? Pa do jučer su njihove države bile mete i žrtve totaltarih sistemačije rigidne ostatke oni sada uporno podržavaju i nameću na ovom geopolitički ustalasalom balkanskom tlu. I zašto? To je pitanje bez odgovora, nerješiva zagonetka za bilo kog normalnog čovjeka – poput kvadrature kruga. To nije stvarni interes nijednog običnog čovjeka, ni građanske ni nacionalne orijentacije, niti vjerske ili neke druge ideološke determinacije. Obični ljudi imaju samo jedan cilj – da rata više nikada ne bude. A očito je da su ih svojom huškačkom retorikom, tzv. ‘non paperima’ i drugim modernim tranzicijskim paradigmama ovakvi desničarski nasilnici doveli do ‘ruba pameti’.
Ipak cilj je jasan – u oblandi brige za ‘svoj narod’, po formuli ‘svi u jedan tor’, a državi kako bude, ovakav pristup, ustvari, odgovara svakom samoproglašenom ‘nacionalnom poglavici’. I tu se naziru rješenja, podjednako loša za svakog od nas. Nezaustavljivi politički jastrebovi sačuvat će svoj neprikosnoveni elitistički status i imetak stečen korupcionaškompljačkom vlastitog naroda. Velike sile podmirit će svoje geopolitičke račune i apetite, a Balkan je za to uvijek bio najpogodnija trpeza. A narod, ili građani, ili nacionalne i vjerske grupacije, kako se kome sviđa, ostaje talac svojih vlastitih zabluda. Niti će im problem riješiti njihovi samoproglašeni nacionalni lideri, niti će spas izvana donijeti stranci i velike sile.
Jedno je sigurno – rata nema i neće ga biti – oružje nekadašnje četvrte svjetske vojne sile je ispucano. A ko bi ga i vodio? Sadašnja ‘on-line’ generacija suviše je zaokupljena globalizacijskim informatičkim dostignućima, a nekadašnje ‘udarničke i/ili galofak’ generacije su na svome zalasku.
Spas je u olovci – ona je najjače oružje! I u slobodi govora – zato podignimo svoj glas protiv ovog nasilja kojem smo i fizički i mentalno izloženi, da se daleko čuje. Veliki mislilac Hasan Kjafija Prušćak je rekao – Strpljenje je oružje pobjede! Samo udruženi u zajedničkom interesu, a on je naša država i domovina Bosna i Hercegovina, naše porodice i naše komšijsko ‘jedinstvo u raznolikosti’, koje toliko smeta svima onima koji ne znaju u čemu je istinski čar ljepote života. A čovjek zauvijek pripada ondje gdje je prvi puta vidio parče plavoga neba! Zato krvavi pir fašističkih desničara iznad Bosne neće i ne može proći po njihovoj ostrašćenoj matrici zla. (Dr.sc. Taib Spahić)
