Svjedočili smo u vrlo kratkom vremenskom periodu slučajevima izljeva neviđene mržnje u Mostaru – vandalizmu i uništavanju Partizanskog groblja i brutalnim prijetnjama navijača-huligana, koji su uznemirili Bošnjake.
– Treba li to pasti mrtva glava da bismo konačno shvatili da sve kreće od govora mržnje, koji moramo što prije zakonski sankcionirati – upitala je zastupnica NES-a u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona Minela Krpo.
Ona je i prije nedavne devastacije Partizanskog groblja u Mostaru i incidenta, koji se dogodio u nedjelju, 26. juna, deset minuta nakon ponoći, na Brkanovom brdu kod Mostara, a koji su izazvali članovi navijačke grupe “Ultrasi” i koji je uznemirio tamošnje bošnjačke povratnike, podnijela inicijativu koja se tiče baš govora mržnje.
Kako je navela prilikom podnošenja inicijative, nasilje, kao i mnogi drugi zločini iz mržnje ne bi se događali da se suzbiju u korijenu. A sve počinje od govora mržnje.
“U javnosti se često postavlja pitanje gdje prestaje sloboda izražavanja, a počinje govor mržnje. Govor mržnje uvijek prethodi nasilju i zločinu iz mržnje”, navela je tada Krpo.
Zbog toga je Krpo u ime NES-a Hercegovine predložila sljedeće mjere:
1. Zaprimanje pojedinačnih i grupnih žalbi u vezi s govorom mržnje
2. Davanje fizičkim i pravnim licima koja su podnijela žalbu zbog govora mržnje potrebnih obavještenja o njihovim pravima i obavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite;
3. Donošenje odluke o prihvatljivosti žalbe i sprovođenje istrage u skladu s Pravilima postupka Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH;
4. Donošenje preporuke u slučaju utvrđivanja postojanja govora mržnje;predlaganje pokretanja postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji;
5. Predlaganje pokretanja postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji;
6. Pokretanje i učešće u postupku za zaštitu od diskriminacije (govora mržnje) za prekršaje propisane Zakonom o zabrani diskriminacije;
7. Hitno uklanjanje uvredljivih grafita u HNK. Ovo je mali, ali značajan korak ka unapređenju povjerenja u zajednici;
8. Uspostava partnerskih odbora u zajednici, koji bi omogućili općinama i organima za primjenu zakona da se susretnu s predstavnicima građanskog društva i vjerskim zajednicama, te da razmijene informacije i razgovaraju o problemima;
9. Kada se desi incident, za koji se sumnja da je počinjen na osnovu predrasuda, potrebno je osigurati da načelnici općina i lokalni političari mogu pružiti uvjerenja zajednici da će detaljna istraga biti provedena i da daju tzv. pozitivne izjave za javnost. Važno je prepoznati zabrinutost zajednice i pojasniti koje su radnje poduzete. Takve izjave shvataju se ozbiljnije, ukoliko postoji praksa rada s organizacijama u zajednici i uvažavanja njihovih stavova;
10. Promocija školskih projekata, kojima se obrazuju učenici o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje i o borbi protiv mobinga motiviranog predrasudama. Ovo može činiti dio nastavnih sati tzv. građanskog obrazovanja, kao što su „udruživanje” sa drugim školama na lokalnom nivou ili u etnički raznolikim područjima, kako bi se organizirale zajedničke aktivnosti na istraživanju međusobnih predrasuda i iskustava;
11. Sistematsko obrazovanje svih učenika o predrasudama i netrpeljivosti. To se može postići ukoliko obrazovne institucije uvrste ovaj predmet i u nastavni plan i program pedagoških akademija
