Završena je runda pregovora o promjenama Izbornog zakona u Neumu. Dogovor o izbornoj reformi opet nije postignut. Ipak, najavljeno je da će pregovori biti nastavljeni u Sarajevu, piše portal avaz.ba.
I pored nadanja pojedinaca i stranaka ljevice, predstavnici probosanskih stranaka koje su učestvovale u pregovorima SDA, SBB-a, NiP-a, NES-a nisu udovoljili zahtjevima HDZ-a BiH. Za bilo kakvu promjenu izbora članova Predsjedništva probosanske stranke insistirale su na reduciranju ovlasti Doma naroda (zapravo, glavni izvor iz kojeg HDZ crpi mogućnost blokada i ucjena).
S druge strane se nije prihvatio „zanimljiv“ prijedlog HDZ-a da se članovi Predsjedništva koji budu direktno izabrani na izborima moraju pride potvrditi i u Domu naroda (čiji se delegati indirektno biraju), što su i predstavnici Venecijanske komisije osporili kao mogući model. Također su odbijeni drugi slični prijedlozi HDZ-a kojima se dodatno želio oslabiti građanski princip predstavljanja u BiH, a čiju važnost su posebno isticali, zajedno s pravima ostalih da kao kandidati učestvuju u izbornom procesu, SBB i Narod i pravda
Ipak, konačni dogovor nije postignut, četiri probosanske stranke nisu popustile i glavno pitanje je šta sad. Ovo pitanje prije svega treba postaviti trima, kako sebe nazivaju, lijevo-građanskim strankama – SDP-u, Našoj stranci i DF-u. Ako u ovim pregovorima možda i nije bilo konačnog pobjednika, jasno se može reći da su ove tri stranke apsolutni gubitnici.
Samo njihovo odbijanje da učestvuju u pregovorima pokazuje jedan dubinski kukavičluk, ali i prizemno i nedržavničko kalkulanstvo. Naime, očekivanja ove tri stranke bila su da se, pod pritiskom predstavnika SAD i EU Metjua Palmera (Matthew) i Angeline Ajhorst (Eichhorst), popusti zahtjevima HDZ-a, što su protagonisti trojke i otvoreno najavljivali da će se desiti. Nakon toga pokrenula bi se kampanja da se probosanske stranke koje su bile na pregovorima optuže za izdaju, u čemu je posebno licemjeran i indikativan odnos koji su u NS-u i SDP-u pokazali prema svom partneru iz trojke NiP-u.
Posebno je apsurdno što su ove stranke prije i tokom pregovora na sva usta javno urlale kako se u Neumu spremaju trajna sahrana ideje građanske Bosne i Hercegovine te cementiranje etničkog predstavljanja. No, ne bi li onda logično bilo da su otišle pregovarati u Neum kako bi upravo branile taj princip i svoje vrijednosti umjesto što su odbile razgovarati i time pljunule u ispruženu ruku SAD i Evropske unije, bez ikakve dileme, najvažnijih partnera ove zemlje?
Ipak, očekivanja su im na kraju ostala iznevjerena. Umjesto „popuštanja“ Čoviću, na osnovu kojeg bi one pobrale kajmak i poboljšale svoj rezultat na predstojećim izborima, i pored zluradog iščekivanja stranaka ljevice, niti jedna od prisutnih probosanskih stranaka na pregovorima nije izdala građanski princip. Nakon svega, oni pak tek djeluju kao obični redikuli.
No, ovo kalkulanstvo ljevice, u prvom redu SDP-a i NS-a, ostavlja na kraju gorak okus. Prvo, posebno u slučaju NiP-a, pokazuje da je njihovo partnerstvo neiskreno i kratkoročno, što bi uveliko moglo poremetiti buduće odnose opozicije, prvenstveno mogućnost zajedničkog kandidata za Predsjedništvo.
A drugo, pokazuje da je, nažalost, ljevica danas više skup poluozbiljnih populističkih narikača i ispucivača fraza nego ozbiljnih ljudi, državnika i političara. Odluka stranaka ljevice da pregovore o najvažnijim pitanjima za budućnost ove zemlje pod patronatom SAD i EU ignoriraju, očekujući da politikantski profitiraju od priželjkivanog popuštanja Čoviću, pokazuje da se radi o političkim nerastima, kojima teško da se u ruke može povjeriti vođenje države.
Senad Pećanin, propali izdavač, urednik, novinar i advokat, na Face TV-u iznio je imbecilnu teoriju zavjere da su Izetbegović, Radončić i Konaković, iz različitih razloga, ucijenjeni od međunarodne zajednice i Čovića te da moraju potpisati.
Međutim, uvredljive Pećaninove kvalifikacije i prognoze doživjele su debakl, učenik velikosrpskog ideologa Nenada Kecmanovića je ponovo fulio i unošenje nemira i laži među Bošnjake nije uspjelo. Izgleda niko nije bolje okarakterizirao pogan jezik Senada Pećanina nego akademik i najveći živući pjesnik Abdulah Sidran kada mu je napisao i posvetio pjesmu “Vreća govana”.
