Srebrenčanin Irvin Mujičić 16. aprila 1992. godine sa majkom je izbjegao iz Srebrenice u Italijiu, gdje je kao izbjeglica živio 18 godina. Potom je preselio u Egipat, nakon toga odlazi u Belgiju, a 2014. godine se vraća da živi u Srebrenici.
– Italijani su gostoljubljiv narod i lijepo su nas dočekali, ali bilo je veoma teško i trebalo je život početi od nule. Gorući problem je bio što nismo znali italijanski jezik. Ipak, srednjoškolci su nas učili njihovom jeziku i družili se sa nama. Bilo je neobično, jer u nesreći smo imali sreće. U Italiji sam se školovao, a danas govorim Italijanski, francuski i engleski jezik – kazao je u razgovoru za Fenu Mujičić.
Tokom obilježavanja dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici učestovao je na ‘Maršu mira’ te odlučio da ostavi posao u Belgiji i ostane da živi u svom gradu.
– Kada sam došao u svoj grad imao sam osjećaj da sam ponovo izbjeglica, jer na samom početku povratka su me zvali Italijan. Ponekad se osjećaš stranac i u svom gradu – kazao je Mujičić.
On danas gradi etno selo “Eko meta” koje je udaljeno 12 kilometara od Srebrenice. Sve što radi finansira vlastitim sredstvima i uz pomoć prijatelja. Trenutno je izgradio pet kućica za turiste i njegove prijatelje.
– Turisti su prihvatili oazu prirode i boravak u prirodi je veoma zdrav. Ujutro me ptice bude, to je poseban osjećaj. Tokom pandemije korona virusa sam najviše gradio kućice, a kako se završila pandemija posjetilo me oko 300 turista iz Italije, Austrije, Njemačke i Belgije. Oni ne mogu da vjeruju da postoji ovakva vrste prirode, tako reći “na divlje”. Njima je sve to čudo, sa turistima idem na planinarenje i kad posjetimo nekoga od stanovnika čude se kako je naš narod gostoljubiv i često se vraćaju u Srebrenicu. Ovdje su svi dobro došli, a jedan od uslova jeste da poštuju prirodu – istakao je Mujičić.
U septembru planira organizovati omladinski kamp. Njegov cilj je podizanje svijesti lokalnog stanovništva o značaju zaštite prirode i razvoja turizma.
Tokom boravka u prirodi, imao je i susret sa medvjedom i kaže da ga nije bilo strah tog susreta.
– Susret sa medvjedom je neopisiv, kad sam ga vidio nisam mogao vjerovati. Vraćao sam se iz Srebrenice i vidio medvjeda ispod jabuke. Približio sam mu se i posmatrao ga, kad sam pokušao da ga fotografišem, on se uplašio i pobjegao – kaže Mujičić.
Irvin je veliki ljubitelj prirode i za sebe kaže da je “čovjek iz prirode”. Živi danas neobičan život, nema televiziju, dane provodi u čistoj prirodi.
– Ovdje uvijek imam nekog posla, sad je sezona i gljiva, pa idem brati gljive i samim tim se zdravo hranim. Imam i svoju baštu, isključivo organska proizvodnja, a u slobodno vrijeme volim čitati knjige – potcrtao je Mujičić.
