Nedjelja, 8. oktobar, 1995. godina, 16.30 sati. Vrijeme NATO-ove zabrane letova iznad bh. neba. Dva mjeseca i osam dana prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu. Iz pravca Banje Luke, sa aerodroma u naselju Mahovljani, poletio je avion Vojske RS-a koji je na Tešanjku, u općini Tešanj, izručio nekoliko kasetnih bombi. Ubijeno je devetero civila, šestero maloljetne djece, Haris Skula (7), Lejla Ćostović (8), Sabira Bekrić (10), Jasmin Hrvić (11), Jasmin Zaimović (11), Nihada Čabrić (17), i troje punoljetnih osoba, Fead Makarević (23), Zejna Babajić (43) i Ibro Silajdžić (68). Ranjena je 51 osoba.
Nađa Ćostović, koja je u to vrijeme bila zadužena kao kuharica za vojnike Armije RBiH, izgubila je osmogodišnju kćerku Lejlu.
„Vraćala sam se s posla kući. Pridružili su mi se Jasmin Hrvić i Nihada Čabrić koji su poginuli taj dan. Jasmin je ostao bez majke 1993. godine. Grlila sam ga idući putem. I tada se sve desilo. Bila sam ranjena. Samo sam čula nekog iz mase kako kaže: ‘Dajte neki pokrivač, ovo je Hakina supruga, još je živa'“, govorila je Nađa Ćostović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
