Kad nisu vlasti, kad nisu zvaničnici, stranke, političari…. Nažalost, ubijenih sugrađana u najvećem masakru i zločinu nad građanima Zenice, počinjenom 19.aprila 1993. godine i ove godine su se sjetili samo njihovi najmiliji, roditelji, sinovi i kćerke, braća i sestre, rodbina..
Kao i prethodnih godina naš portal, a kasnije i pojedini drugi mediji u BiH i u našem gradu, fotografijama nastalim na mjestu zločina prisjetili smo se ubijanja Zenice tog 19. aprila. Nerijetko smo kritikovale one koji su navodili da su naši sugrađani “stradali”, jer se strada u nesreći, a ovo je bilo ubistvo, masovno ubistvo, zločin.
Najveći zločin nad građanima, ali i niz samo po broju ubijenih manji, nije dostojno obilježen. Ako je za neku utjehu, barem postoji spomen ploča, jer na većini drugih lokacija ne postoji nikakvo obilježje zločina agresora na ovaj grad i državu. Godinama, gotovo dvije i po decenije, traje borba porodica ubijenih Zeničana da se obilježe barem mjesta zločina nad više sugrađana odjedanput. Uzalud.
Naš sugrađanin, koji nam je poslao fotografije iz naslova, poručio nam je “Znam da nije lahko biti lokalni medij, vidim prozivke…ali ja bi lično bio oštriji mnogo bez obzira, prave se ogromni propusti.. zamislite sta bi u Sarajevu se desilo da se Markale zaborave i niko ne obilježi…”.
Fotografije govore više od bilo kakvog našeg komentara….
