Kompanija Klas d.d. iz godine u godinu bilježi rast poslovanja. Osim što je proteklih godina dodatno učvrstila poziciju lidera na domaćem tržištu, kompanija je napravila značajan pomak i u plasmanu proizvoda na tržišta zemalja u regionu. No, kompanija koja trenutno zapošljava 930 radnika mogla bi biti pokretač rasta i ukupne bh. ekonomije: spremna je svake godine direktno u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, prvenstveno kroz kupovinu kvalitetnih žitarica, voća i povrća, investirati 40 do 50 miliona KM, sa tendencijom rasta. Poređenja radi, to je nešto manje od ukupnih godišnjih poljoprivrednih poticaja koje daje Federacija BiH poljoprivrednim proizvođačima, prenosi agencija Patria.
U intervjuu za BiznisInfo, direktor Klas d.d. Rusmir Hrvić kaže kako bi na ovaj način, za kratko vrijeme u potpunosti bila izmijenjena slika BiH kao proizvođača hrane; od ovisnika o uvozu, BiH bi veoma brzo postala značajan izvoznik hrane.
Kako ocjenjujete poslovanje kompanije KLAS d.d. u 2015. godini u odnosu na ranije godine?
Hrvić: Prošla godina je bila do sada najuspješnija godina od akvizicije Klasa od strane AS GROUP. Ukupan promet je povećan prošle godine na 81 miliona KM. Podsjećam da je Klas akviziran sa nivoom godišnjeg prometa od 55 miliona KM. Na tržište je plasiran veliki broj novih proizvoda, a osvojena su i neka nova tržišta u inozemstvu, tako da danas izvozimo u 28 zemalja svijeta na četiri kontinenta. Prošle godine smo samo Sarajevskog somuna izvezli 10 miliona komada, a pita 1,5 miliona komada. Posebno raduje činjenica da smo na tržištima regije, prvenstveno Srbije, Hrvatske i Crne Gore napravili značajne pomake u plasmanu naših brandova kao što su Zlatni puder, Klasove baklave i hurmašice, Sarajevski somun, Bosasnki lokum, Klasova tjestenina, Klasova jufka. Na domaćem tržištu naša pozicija lidera u prehrambenoj industriji dodatno je učvršćena.
Učestvujete i u najnovijoj kampanji za promociju kupovine domaćih proizvoda “Domaće ili strano, nije ti to isto”. Možete li nam reći kakvi su efekti ranijih kampanja ove vrste na poslovanje vaše kompanije? Imate li nekepokazatelje o porastu kupovine vaših proizvoda koje biste mogli pripisati uspjehu ovih kampanja?
Hrvić: Uspjeh ovakvih kampanja je po mom mišljenju u tome što se podiže razina svijesti o potrebi i benefitima kupovine domaćih kvalitetnih brandova. Bosanci i Hercegovci žele kupovati domaće kvalitetne proizvode, to je jasno. Stasavanjem domaće industrije, primjetna je želja domaćih potrošača za kupovinom domaćih brandova kojima vjeruju i na koje su navikli. Odnos domaćeg tržišta prema domaćim proizvodima se u posljednjih nekoliko godina značajno promijenio u smislu jačanja svijesti o kupovini domaćeg.
Po preporukama struke, kako bi jedan proizvod bio smatran domaćim, on mora sadržati najmanje 51 % domaćesirovine. Tu je mlinarsko-pekarska industrija pred velikim izazovom obzirom na nedostatak sirovine. Kako Klas odgovara na ovaj izazov?
Hrvić: Koristimo maksimalno domaće sirovine. Postoje različita tumačenja i pravila o tome šta je domaći proizvod. Mi kupujemo pšenicu, a dobijamo potpuno drugi proizvod i to se smatra domaćim proizvodom svugdje u svijetu. Osim pšenice koristi se rad, energija, ambalaža, marketing, prijevoz, održavanje,itd., a sve to dalje pokreće lanac kod drugih dobavljača.
Akvizicijom Klasa od AS GROUP nastao je jedan veliki prehrambeni system koji omogućava razvoj čitavog jednog sektora bh. ekonomije. Naš sistem je u stanju da pokrene proizvodnju hrane na značajno većim osnovama, počev od primarne poljoprivredne proizvodnje, preko prerađivačke industrije, pa do brandova na polici. Naš koncept je dakle jasan – proizvodnja hrane od njive do stola. Spremni smo sve naše potrebe, i ovo ponavljamo od 2014. godine, za primarnim poljoprivrednim proizvodima zadovoljiti iz domaće proizvodnje.
Dakle, spremni smo svake godine direktno u primarnu poljoprivrednu proizvodnju investirati 40 do 50 miliona KM sa tendencijom rasta, prije svega kupovinom kvalitetnih žitarica, voća i povrća. To je otprilike nešto manje od ukupnih godišnjih poljoprivrednih poticaja koje daje Federacija BiH poljoprivrednim proizvođačima. Mi mislimo da bismo na taj način za kratko vrijeme u potpunosti izmijenili sliku BiH kao proizvođača hrane. Od ovisnika o uvozu, BiH bi veoma brzo postala značajan izvoznik hrane.
Šta od sirovina nabavljate u BiH a šta uvozite?
Hrvić: Gotovo sve primarne poljoprivredne proizvode nabavljamo kako u BiH tako i iz uvoza. Neke kulture kao što su maline, šumsko voće, gljive, ljekovito bilje, itd. nabavljamo isključivo kroz Klasov sistem proizvodnje u saradnji sa hiljadama kooperanata širom BiH. Naše potrebe za pšenicom npr. su godišnje u ovom trenutku oko 110.000 tona, i kao što sam kazao, spremni smo kompletnu količinu otkupiti od domaćih proizvođača. Isto vrijedi i za kukuruz, raž, heljdu, ali i za krompir, sir, meso, itd. Mi u Klasu imamo oko 500 različitih proizvoda, od brašna, preko pekarskih, konditorskih proizvoda, pa do svježih kolača i tjestenine. Svaki dan 2 miliona ljudi konzumira neki od naših proizvoda.
Ima li BiH kapacitete za proizvodnju više sirovina, konkretno žitarica? Postoje podaci da je polovina raspoloživih obradivih oranica u Federaciji BiH neiskorištena (200 000 hektara). Mogu li se one staviti u funkciju i šta bi to značilo za pekarsko-mlinarsku industriju u BiH?
Hrvić: Naravno da ima i kada bi se svi raspoloživi kapaciteti stavili u funkciju proizvodnje, BiH bi zadovoljila svoje potrebe najvećim dijelom. Osim toga, današnja nauka i tehnologija su toliko napredovali da su prinosi sada kudikamo veći nego je to bilo prije 30 godina. Dalje, značajnija domaća proizvodnja žitarica bi mogla u tom slučaju biti i dodatni stabilizator tržišta, tako da bi kompletna industrija bila manje izložena uticajima sa berzi. I na koncu, BiH je na mapi potencijalnih proizvođača hrane označena kao ekološki čista sredina najvećim dijelom sa, što je jako važno, nezagađenim zemljištem, čistom vodom i zdravim okolišem. To je potencijal koji se treba iskoristiti u smislu proizvodnje zdrave hrane, sa naglaskom na kvalitet umjesto kvantiteta.
Sa jedne strane, česte su ocjene struke da imamo neiskorištene potencijale. Sa druge, osigurano je tržište za sirovine i proizvode kojih ne proizvodimo dovoljno (mlijeko, crveno meso, žitarice i sl). Istovremeno, stopa nezaposlenosti je jako velika. Kako komentarišete ovakvu situaciju i šta mislite, kao uspješan menadžer i stručnjak, na koji način se ova situacija može poboljšati?
Hrvić: Dobro je da postoje potencijali. Mi nastojimo ove potencijale staviti u funkciju cijele industrije. Evo recimo, manje je poznato da je upravo Klas pokrenuo program plantažne proizvodnje malina 2000-tih praktično od nule. Danas je BiH na 10. mjestu u svijetu po proizvodnji malina sa tendencijom daljeg rasta. Naš plan je da u periodu od nekoliko godina dođemo do količine od 5.000 tona malina. Usporedbe radi, prošle godine smo otkupili 1.100 tona, pretprošle 650 tona, a ove godine bismo trebali otkupiti preko 2.000 tona.
Dakle, znanje i prirodni resursi postoje, kao kompanija imamo i snažne brandove po kojima smo poznati u regiji i u svijetu. Uvjeren sam da ćemo uspjeti. Vrijeme je ovaj put na našoj strani.
biznis.info
